Činjenice su neugodne: gradonačelnik Pule, Peđa Grbin, bez javnog je obrazloženja smijenio Edija Cukerića iz Povjerenstva za programe u prostorima kulturno-povijesnih spomenika i na njegovo mjesto postavio koalicijskog partnera Gorana Mihovilovića. Koalicija se zatresla, a istodobno Grad objavljuje novi Poziv za termine u Areni 2026. – pozivajući se baš na Pravilnik i rad Povjerenstva. Ako to nije političko preuzimanje Arene, što jest?
Jedini član izravno vezan uz glazbenu struku zamijenjen je političkim akterom. Novi član Povjerenstva, Goran Mihovilović, odmah u medijima licitira “velikim imenima” (Iron Maiden, Nick Cave, David Byrne…) i crta “ambicioznu 2026.” – prije nego što je Povjerenstvo išta javno razmotrilo. Povjerenstvo za programe u prostorima kulturno-povijesnih spomenika ima jasno definiranu zadaću: utvrđuje koji su prijavljeni glazbeno-scenski programi od interesa za Grad, usklađuje termine i istupa u javnosti putem predsjednika_ce. U ovom slučaju Emine Popović Sterpin.
Dakle, Povjerenstvo je stručni filter i koordinacijsko tijelo. Ono ne predlaže već ocjenjuje predložene programe. I zato ovo što je gradonačelnik Pule napravio nije “komunikacija”, to je zaobilaženje formalnih kanala odlučivanja i evaluacije.
Akt je služben, s klasom i urudžbenim brojem. Iz lokalnih političkih krugova čuju se poruke koalicijskih partnera: Lorena Boljunčić proziva nered i podsjeća da je Cukerić deset godina radio bez naknade; Valter Boljunčić pokušava umiriti strasti. No, to su tek šumovi u pozadini. Središnje pitanje glasi: čemu služe gradski planovi, pravilnici i povjerenstva ako najave mogućih odluka iskaču u medijima prije objave javnog poziva i prije nego što tijela odrade posao?
Dok se ponavlja teza da je Cukerić radio bez naknade, Program javnih potreba u kulturi za 2025. planira 16.740 € za “naknade za rad 6 kulturnih vijeća i 2 povjerenstva”. Nigdje nije jasno objašnjen ključ raspodjele – dovoljno netransparentno da izazove sumnju.
A ako se već o Areni raspravlja putem medija, bilo bi korisno – i pristojno prema javnosti – čuti i stavove ostalih članova Povjerenstva. Uz već spomenutu predsjednicu i Gorana Mihovilovića, u Povjerenstvu sjede i Sanja Cinkopan Korotaj, Darko Komšo i Gracijano Kešac. Što oni misle o nagloj smjeni, o suludim najavama prije odluka tijela i o usklađenosti svega s Planom i Pravilnikom? Šutnja ovdje nije neutralna: kad se odluke o javnom dobru donose “ispod pulta”, tišina izgleda kao pristanak.
Zato je pošteno očekivati barem osnovno obrazloženje ili bar metodički odgovor: jesu li se sastali, jesu li glasali, jesu li tražili zapisnik i pravno ili stručno utemeljenje smjene? Ako Povjerenstvo treba biti stručni filter, a ne dekor, onda se od njegovih članova_ica očekuje da javno potvrde kriterije po kojima rade – ili da jednako javno kažu da se ti kriteriji zaobilaze. U protivnom, ostaje dojam da je Arena pretvorena u politički resurs, a Povjerenstvo u kulisu.
Plan razvoja kulture Grada Pule – Pola 2023.–2030. (usvojen 14. prosinca 2023.) izričit je: Arena nije samo scenografija za turiste; to je javna kulturna infrastruktura koja treba služiti lokalnoj zajednici i strateški planiranim međunarodnim manifestacijama. U razvoj sadržaja za kapitalnu baštinu potrebno je osim kulturne javnosti uključiti i građane s njihovim prijedlozima za razvoj baštine, navodi se u Planu. Ta se obveza odnosi na sve sudionike kulturnog sustava – od gradske uprave do promotora i organizatora događaja.
Minimum pristojnosti, maksimum transparentnosti
Vratite proces u institucije: Povjerenstvo mora odlučivati po Pravilniku – kroz jasne kriterije, zapisnike i glasovanje – a ne po principu “znam što bih doveo pa ulazim u Povjerenstvo”. Gradonačelničko kadroviranje ne smije zamijeniti ulogu Povjerenstva niti preskakati postupak.
Sezona po mjeri građana: Svaka sezona u Areni mora imati mjerljiv, javno vidljiv udio programa za lokalnu zajednicu. “Velika imena” trebaju biti rezultat provedenog postupka i rangiranja, a ne njegov pokretač.
Proaktivno objavite naknade (model, iznos po tijelu/članu, broj sjednica) za sva vijeća i povjerenstva u kulturi – preventivno, a ne tek na upit.
Povjerenje građana ne ovisi samo o rezultatima, nego i o načinu na koji se do njih došlo – jasna pravila, dosljedna primjena i obrazloženje odluka povećavaju povjerenje u institucije, procedure i donositelje odluka. Pula ima strategiju, ima pravila i ima tijelo koje bi trebalo štititi javni interes. Ako gradska vlast odluči da su planovi i pravilnici tek kulise, onda je Arena manje spomenik, a više politička bina. Kratkoročno to možda donosi zgodne naslove. Dugoročno – to je loša politika, loša kultura upravljanja i loša poruka građanima koji su, i ovoga puta na izborima, tražili baš suprotno.
Mirjana Radulović