Gošća u posljednjem izdanju Eko Rojca bila je Iris Beneš iz udruge Brodsko ekološko društvo, a povod razgovora bio je zadružni pašnjak Gajna. Povijest upravljanja pašnjakom Gajna kao zajedničkim dobrom traje duže od jednog stoljeća. Naime, još u 18. stoljeću susjedna sela Oprisavci i Poljanci stekla su pravo na zajedničko korištenje te zemlje za ispašu. Nakon Drugog svjetskog rata i uspostavljanja FNR Jugoslavije, odlučeno je da se svu zajedničku zemlju preobrazi u društveno vlasništvo.
Zemljište Gajna je tada predano Državnom šumarstvu, međutim, kako se radi o plavnom području između obrambenih nasipa i rijeke Save, šumarstvo se tim područjem nije pretjerano bavilo. Lokalno stanovništvo nastavilo je koristiti Gajnu za ispašu kao i do tada, a 1989. godine organiziraju se u Brodsko ekološko društvo sa ciljem očuvanja tradicije zajedničkog upravljanja seoskim pašnjakom.
Kako naglašava naša gošća, građane je okupila i želja za zaštitom prirode, a upravo tradicionalni način ispaše je povoljan za biološku raznolikost. Gajna je 1990. godine proglašena zaštićenim značajnim krajobrazom, a njena posebnost je, osim što je oaza biološke raznolikosti, u tome što je ovo jedinstveni slučaj u Hrvatskoj gdje je jednoj udruzi povjeren nadzor nad upravljanjem. Međutim, kako ukazuje Iris, jako je “izazovno u sustavu koji priznaje samo individualno ili državno, nadležnim službama objasniti kako održavati kolektivno.”
Ti dijalozi i dobra argumentacija na kraju su 2015. godine ipak rezultirali izmjenom zakona o poljoprivrednom zemljištu, kojom je dopušten kolektivni zakup. Bila je to zahtjevna borba koja na neki način još uvijek traje. Kako pojašnjava Iris, “ako želite ući u neki odnos s državom morate dokazati da su načini vašeg odlučivanja dovoljno prihvatljivi puno krućem administrativnim okvirom.”
Brodsko ekološko društvo još je 2007. godine organiziralo zadrugu Eko Gajna, s obzirom na smanjenje broja grla na ispaši. Pokreću mnogo manjih projekata, a jedan je projekt na kraju prerasao u trinaestogodišnji program očuvanja biološke raznolikosti putem uzgoja izvornih pasmina na Gajni, slavonsko srijemsko podolskog goveda. Daljnjim projektima pokušavaju ljude zadržati na tom pašnjaku, te uzgojem izvornih pasmina rade ono što je bitno za zaštitu prirode, ispašom uklanjaju invanzivne biljne vrste, koje bi, kad ispaše ne bi bilo, zagušile cijeli pašnjak.
Zanimljivo je spomenuti da u trenutku kada je područje Gajne postalo prihvatljivo za poljoprivredne potpore, tada su se pojavili neki pojedinci iz lokalne zajednice koji smatraju da “svaki prirodni resurs treba iscijediti do kraja, a ne s njime racionalno upravljati.” Iris nastavlja i govori da “imaju direktne protivnike koji se ne libe ni van zakonskih načina da ih ugroze.” Usprkos takvim pritiscima i borbama sa zakonskim peripetijama, zadruga Eko Gajna uspjela je 2022. godine dobiti petogodišnju koncesiju od Hrvatskih voda za zajedničko upravljanje. Iris se nada da sad mogu biti “malo mirniji, u smisu da se konačno mogu okrenuti projektima koji su s jedne strane razvojni, a s druge strane zaštitni.”
Cijeli razgovor možete poslušati na sljedećem linku:
Pripremio: Saša Stepanović