U sklopu projekta “Centar podrške 521”, koji provodi Grad Pula u suradnji s partnerima Hrvatskim Crvenim križem-Gradsko društvo Crvenog križa Pula, Društvom osoba s tjelesnim invaliditetom južne Istre i Društvom distrofičara Istre-Pula, uspješno su realizirane radionice životnih vještina za ciljane skupine osoba s invaliditetom i osoba starijih od 54 godine.
“Ideja za Centar rodila se na jednoj radionici design thinkinga, kada smo razgovarali o tome kako dizajnirati sadržaj koji bi koristio svim osobama koje se u nekom trenutku nađu u nekom nepovoljnom položaju. Kako kreirati usluge u zajednici i omogućiti, s resursima koje već imamo, što kvalitetnije pružanje određenih usluga, za što manje novaca. Na osnovu informacija prikupljenih kroz Centar, stvaramo preporuke za donošenje javnih politika, jer je bez njih nemoguće razvijati jednu zajednicu”, objašnjava Zuzana Hoti-Radolović iz Društva osoba s tjelesnim invaliditetom.
Osnovna aktivnost Centra bit će pružanje socijalnih usluga u zajednici za osjetljive skupine ili za osobe koje prolaze kroz osjetljiv životni period.
“U trenucima kad smo to smišljali, mislili smo da radimo nešto posve novo, jer toga u Hrvatskoj nema. Nismo naišli na primjere dobre prakse u bližoj okolici, ali dubljim istraživanjem smo vidjeli da se iste takve aktivnosti provode u Velikoj Britaniji, Irskoj, Americi… Dakle, takvi centri postoje i funkcioniraju upravo tako kako smo mi zamislili. To nam potvrđuje da razmišljamo na dobar način”, navodi Zuzana i dodaje da, za razliku od tradicionalnih treninga koji se temelje na pružanju informacija, ovaj se program temelji na razvoju određenih osobina i znanja te uvježbavanju vještina koje su se na dosadašnjem iskustvu pokazale važnima.
Voditeljica ovog treninga bila je psihologija Nevija Srdoč koja naglašava da, iako su se oslanjali na europske i svjetske teorijske okvire, fokus je bio na sadržaju koji su donijeli sami polaznici.
“Kad kažemo životne vještine, to se odnosi na alate koji su nam potrebni da se bolje, prilagodljivije nosimo s teškoćama u svakodnevnom životu. Taj termin zapravo uključuje tri vrste vještina: socijalne/društvene, gdje se sudionici pitaju koliko poznaju sami sebe, koje su njihove vrijednosti, snage, slabosti, na čemu još mogu poraditi, i kako vide druge, kako komunicirati s njima, koliko je važno vlastite potrebe iskomunicirati… Druga vrsta životnih vještina su emocionalne, koje se odnose na važnost prepoznavanja emocija, dok su treća vrsta kognitivne vještine, odnosno to kako donosimo odluke i postavljamo ciljeve”, objašnjava voditeljica treninga.
Radionice životnih vještina bile su podijeljene u četiri modula, a ukupno je prisustvovalo šezdeset polaznika.
“Motivacije dolaska su bile različite. Neki su osjećali odgovornost prema udruzi, neki su već imali iskustva s nekim od oblika psihološke podrške, iako nažalost i dalje postoji stigma oko toga, zatim znatiželja je bila motivacija, upoznavanje novih ljudi…”, kaže psihologinja.
Jedna od sudionica bila je Melisa Osmanović čija je motivacija, kako navodi, bila da nauči nešto novo.
“Htjela sam vidjeti kroz što su prošle druge osobe koje imaju neki oblik invaliditeta, kako se one osjećaju. Voljela bih da su radionice bile malo duže, trajale su dva sata, ali znalo nas je biti više, pa to prođe jako brzo. Osobe s invaliditetom su još uvijek u nekim temama dosta zatvorene i ova radionica nam je puno pomogla da se otvorimo i da vidimo da i ostale osobe imaju slične probleme i da nismo sami na svijetu”, kaže Melisa i dodaje da ovaj vid podrške i pomoći neophodan u kontinuitetu, kako bi korisnici uvijek znali da nekoga mogu pitati za savjet.
Prava osoba s invaliditetom u Republici Hrvatskoj utvrđena su kako međunarodnim tako i nacionalnim dokumentima. Od nacionalnih, najznačajniji je Ustav Republike Hrvatske, čijim se odrednicama naglašava važnost posebne skrbi o osobama s invaliditetom i njihovog uključivanja u društveni život. Međutim, da bi se to realiziralo, potrebno je zadovoljiti niz uvjeta:
“Cijeli proces stoji iza dolaska ovdje, treba organizirati prijevoz od kuće do Rojca, pobrinuti se da je pristupačan ulaz, da je pristupačan toalet… Drugi možda ni ne misle kako smo mi došli na radionicu, ali za to nam je potrebna čitava organizacija”, ističe Melisa.
Na osnovu iskustva iz Društva osoba s tjelesnim invaliditetom, Zuzana Hoti-Radolović naglašava da, iako su postojeći autobusi pristupačni, to ne znači da je usluga javnog prijevoza svima dostupna.
“Grad Pula i bliža okolica, gdje je organiziran javni prijevoz uslugama Pula Prometa, raspolažu s 36 autobusa. Svi su nisko uzlazni i imaju rampe na srednjim vratima. No, treba kvalitetnije organizirati uslugu. Problem je što su rute autobusa zastarjele, u određenim dijelovima grada su vrlo udaljene, pa osobama s invaliditetom treba 600-700 metara da bi došle do stanice, a neki od njih koriste hodalice. Sljedeći korak bi bio, u sklopu javnog prijevoza, organizirati prijevoz od vrata do vrata na način sličan kao što ga ima Zagreb. Mi unutar udruge imamo organizirani prijevoz, ali jedva imamo kapaciteta za jednog vozača”, objašnjava Zuzana.
Upravo je to, prema njenim riječima, i bio jedan od ciljeva radionica životnih vještina – naučiti kako se zauzeti za sebe i ne dozvoliti diskriminaciju.
“Sve radionice koje govore o bilo kakvom učenju životnih vještina, donosi korisnicima to da sebe osnažuju i da ne dozvole da budu diskriminirani. Postaju svjesni sebe, svojih vrijednosti. Vrlo često razmišljamo o sebi samo u negativnom kontekstu.”, dodaje sugovornica.
Na koncu, sudionica ovih radionica, Melisa Osmanović, naglašava da je vidljivost osoba s invaliditetom najvažnija.
“Bitna je inkluzija i da smo vidljivi u javnosti, iako se zadnjih dvadeset godina, koliko sam ja upućena, puno toga razvilo, ali još uvijek moramo biti što vidljiviji, u sportu, u društvenom životu, na poslu… Da nam bude normalno da izađemo, da nas drugi ljudi vide, to je za mene najvažnije”, zaključuje Melisa.
Cijelu emisiju Zdravo društvo poslušajte na linku.
Ovaj tekst objavljen je temeljem Javnog poziva za financiranje programskog sadržaja od interesa za Istarsku županiju – Regione Istriana u 2022. godini.
Objavljeni programski sadržaj je odgovornost Saveza udruga Rojca i ne izražava službene stavove Županije.
Pripremila: Mirjana Radulović
Vodila: Gabrijela Galant Jelenić
Tekst: Marija Stojadinović
Foto: Unsplash
