Izazovi sudioničkog upravljanja

Radio Rojc

Objavljeno 30.06.2020. pod Gradimo Rojc

Sudioničko upravljanje, oblik javnog-civilnog partnerstva i tzv. korektiv neupjesima demokracije, nudi se kao potencijalno rješenje u sve transparentnijim situacijama zakazivanja demokracije i sve većeg građanskognepovjerenja u institucije. Model koji počiva na trojakom interesu lokalne samouprave, interesa platformi i saveza te interesu šire zajednice, nada je za revitalizaciju demokracije i javnog interesa kroz participaciju građana. Kako ističe Dea Vidović, takvo djelovanje ima pozitivne učinke na pojedinca i zajednicu te generalno osnažuje građanstva da se bave političkim pitanjima. No, takav upravljački model dolazi i sa svojim setom izazova.

Polazišni je problem nedostatak povjerenja i poštovanja između ključnih dionika. U redovima javne vlasti, akteri su nedovoljno informirani o takvim oblicima upravljanja te različitim modelima javno-civilnog partnerstva, kao i upravljanju prostorima koji su pod njihovom nadležnošću, ističu u Kulturpunktu na primjeru sudioničkog upravljanja u kulturnom sektoru. Također, nije im dovoljno bliska uloga koju aktivno angažiranje lokalne zajednice u upravljanju, programiranju i proizvodnji kulturnih i umjetničkih sadržaja može imati na kulturnu demokraciju, socijalnu uključenost i održivi razvoj grada.

Društvenim se centrom Rojc sudionički upravlja već dvanaest godina, i to kroz savjetodavno tijelo Koordinacije. Osnovana od strane gradonačelnika 2008. godine, Koordinacija se sastoji od šest članova: tri predstavnika Grada i tri predstavnika Saveza udruga Rojca.Ono što je gotovo neobično u slučaju Rojca je djelomični izostanak problema nepovjerenja između gradske vlasti i Koordinacije kao savjetodavnog tijela; u njezinom dosadašnjem radu njezini zaključci bivaju prepoznati i provedeni u djelo bez izmjena. No,to ne znači da drugih poteškoća u upravljanju nema.

Davor Mišković, kulturni radnik koji se bavi umjetničkom produkcijom, istraživanjima i strateškim planiranjem u području kulture, u publikaciji Uradimo zajedno: Prakse i tendencije sudioničkoga upravljanja u kulturi u Republici Hrvatskoj donosi studiju slučaja DC-a Rojc i njegove prakse sudioničkog upravljanja. Kao temeljni problem vidi što nije nastala kvalitetna programska sinergija, nego su organizacije nastavile djelovati svaka za sebe te je on kao cjelina ostao nedorečen, odnosno to što nerijetko individualni pristup dominira nad kolektivnim. Vidljivo je to i u činjenici što Savez udruga Rojc broji tek dvadesetak udruga od ukupno njih preko stotinu koje u njemu djeluju. Kako bi se okupile udruge u Savez, potrebno je pronaći zajednički nazivnik oko kojeg će se udruge složiti i koji im je u zajedničkom interesu, no poteškoća nastaje pri definiranju minimalnoga zajedničkog nazivnika u tako kompleksnom i golemom sustavu kojim se sudionički upravlja jer gotovo da nema načina da se odrede prioriteti s kojima će svi sudionici u procesu biti zadovoljni. Ono što Mišković zaključuje iz takve konstelacije jest da veliki broj udruga zaključuje kako im je djelovanje u SUR-u veći gubitak resursa od potencijalnog dobitka te da su zapravo zadovoljni trenutačnom situacijom u Rojcu i nemaju potrebu za intervencijama i djelovanjem. Kao posljedica toga Savez kao predstavnik ne „zastupa“ velik broj korisnica te i to postaje dodatni razlog za udaljavanje između udruga korisnica. Takve „nezastupane“ udruge čak i kad imaju potrebu za unapređenjem situacije većinom nastoje djelovati individualno, tj. riješiti vlastiti problem ne vodeći brigu o kolektivnom dobru.

Drugi problem koji Mišković ističe tiče se raspodjele odgovornosti oko implementacije donesenih odluka. Grad želi prepustiti donošenje kriterija samim udrugama uz nekoliko smjernica koje se više tiču poštovanja zakonske regulative nego nekog programskog profila ili izbora djelatnosti, no želi da udruge autonomno i provode odluke u skladu s navedenim kriterijima. Udruge okupljene u Savez ne žele preuzeti taj tip odgovornosti jer im formalno ne pripada, uvodi ih u međusobne konflikte i nemaju mehanizme njihove provedbe. Mišković kao rješenje predlaže izgradnju modela javno-civilnog partnerstva koje bi uključivalo i izgradnju procedura donošenja odluka.

Dušica Radojčić, predsjednica Koordinacije također kao najbolje rješenje vidi uspostavu mješovite civilno-javne ustanove.Ona kao glavni problem ističe neformalnost trenutačne uloge Koordinacije kao savjetodavnog tijela:dostupnost predstavnika Grada ovisi o radnom vremenu i njihovoj dinamici posla, a predstavnici Rojca volonteri su u toj funkciji (što uvelike utječe na nemogućnost prioritiziranja takve vrste djelatnosti i, na koncu neminovno, i njihovu motivaciju). Čak i kad se sastanak Koordinacije dogovori i održi, i dođe se do zaključka, ne postoji propisani nastavak – tko odluku provodi u djelo i u kojem roku. Sve to oslobađa prostor za puno nepoželjnog praznog hoda za korisnice/ke Rojca.

Ono što se da zaključiti jest da u DC Rojc postoji potreba za formaliziranjem i uspostavom čvrstog i održivog oblika civilnog-javnog partnerstva te da je na vodstvu i članicama Saveza udruga Rojc da pregovaračkim, komunikacijskim i upravljačkim sposobnostima povedu k obliku institucionalizirajućeg upravljanja koje će uključivati što veći broj i doprinositi što većem broju korisnica centra.

Sabina Softić

Izvori

Mišković, D. Društveni centar Rojc u Puli u Uradimo zajedno. Biblioteka ‘Kultura nova’ Prakse i tendencije sudioničkoga upravljanja u kulturi u Republici Hrvatskoj, 2018., Kultura Nova (http://participatory-governance-in-culture.net/uploads/biljeske_HR_web.pdf) (27.7.2020.)

Radojčić, D. Ususret trećem desetljeću Rojca s novim Planom upravljanja (tribina) http://radio.rojc.eu/gradimorojc/gradimo-rojc-10-u-susret-trecem-desetljecu-rojca/(27.7.2020.)

Vidović, D. Ususret trećem desetljeću Rojca s novim Planom upravljanja (tribina) http://radio.rojc.eu/gradimorojc/gradimo-rojc-10-u-susret-trecem-desetljecu-rojca/(27.7.2020.)

M. M. Standard, ne eksperiment (https://www.kulturpunkt.hr/content/standard-ne-eksperiment%20%20) (27.7.2020.)

Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Saveza udruga Rojca.
Vrijednost projekta: 2.372,125,89 kuna / 2.016.306,90 kuna sufinancirano je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.

RSS 2.0 | trackback