Rojc u očima odgojno-obrazovnih djelatnika

Radio Rojc

Objavljeno 20.03.2020. pod Gradimo Rojc

Društveni centar Rojc u svojoj zgradi okuplja više od sto udruga koje pokrivaju različite sportske, društvene i kulturne aktivnosti, u koje su velikim dijelom uključena djeca i mladi. Stoga je važno zapitati se koji su odgojni i obrazovni potencijali jednoga raznovrsnog društvenog centra kao što je Rojc.

Brojne udruge i organizacije u DC Rojc doista služe za popunjavanje izvannastavnih aktivnosti djece i mladih, a neke nude i dodatne psihosocijalne sadržaje za djecu i mlade iz marginaliziranih grupa ili onima s posebnim potrebama. Međutim, pedagoginja i asistentica na Fakultetu za odgojne i obrazovne znanosti u Puli, Doris Velan smatra kako bi suradnja između odgojno-obrazovnih institucija i DC Rojc trebala biti konkretnija i intenzivnija „da se od malih nogu gradi interes za sam centar te da odlazak u njega prijeđe u naviku, što bi onda služilo i za početni civilni angažman.“ Velan nadodaje da bi se u potencijalnom privatno-javnom partnerstvu u DC Rojc idealno mogao otvoriti i jedan hostel zajedno s ugostiteljskim objektom koji bi onda pružao dodatnu strukturu za „treninge, razmjene mladih, studijske posjete, seminare, višednevne radionice, retreatove i slično što bi odmah jako oživilo život i rad u zgradi jer trenutačno ima prilično depresivnu atmosferu.“ Da trenutačno situacija u Rojcu nije zadovoljavajuća slaže se i Ivan Žagar, ravnatelj Medicinske škole u Puli. Posebno ističe „loše održavanje zgrade, neugodne mirise i loše osvjetljenje što odaje dojam rupe“, što nije privlačno korisnicima različitih aktivnosti, a pogotovo djeci i njihovim roditeljima.

Unatoč nedostacima, Žagar smatra da je DC Rojc „od izuzetne važnosti za razvoj civilnog društva našeg grada. To je vjerujem jedini primjer u državi, možda i šire, gdje su na jednom mjestu (gotovo) sve udruge grada. To je nešto što Pulu čini drukčijom.“ S njim se slaže i profesor hrvatskog jezika u Osnovnoj školi Šijana, Vladimir Papić koji ističe „mogućnost oblikovanja multikulturalnog društva u kojem se različitost smatra bogatstvom“ te vjeruje da zbog različitih aktivnosti koje se odvijaju u njemu, DC Rojc „izrasta u bitan čimbenik oblikovanja pulskog urbanog društva“. Međutim, Doris Velan ne vjeruje da se „većina Puljana identificira s Rojcem iako bi imao veliki potencijal“. Čini se da unatoč otvorenosti, inkluzivnosti i raznovrsnim sadržajima, DC Rojc još uvijek ipak privlači mahom mlađe građane i one sklonije alternativnim sadržajima. To potvrđuje i Klara Buršić Matijašić, redovita profesorica na Odsjeku za arheologiju te bivša dekanica Filozofskog fakulteta u Puli izjavom da je DC Rojc „od izuzetne važnosti za dio populacije koja tamo nalazi svoje sadržaje“. Ona sama ne pohađa aktivnosti u Rojcu, niti je ikad posjetila samu zgradu.

Mlađi sugovornici sudjeluju u različitim aktivnostima, u većem ili manjem obimu, ovisno o njihovim interesima. Doris Velan, unatoč tome što je upoznata s velikim brojem udruga i organizacija, posjećuje DC Rojc samo u izvanrednim prigodama kao što su predavanja u Dnevnom boravku, kazališne predstave ili večernji program u Klubu Kotač. S druge strane, Papić je uz  pohađanje dramskih, glazbenih i književnih događaja, sudjelovao i u nekim rekreativnim aktivnostima, od kojih su mu najzanimljivije one s istočnjačkom filozofijom. I Ivan Žagar posjećuje redovito DC Rojc te već petnaest godina sudjeluje u različitim aktivnostima u njemu.

Konačno, svi sugovornici smatraju da su informacije o aktivnostima u DC Rojc pristupačne te dostupne ili preko lokalnih medija, ili preko društvenih mreža. Velan ipak smatra da sve ovisi o vlastitom interesu za pojedine aktivnosti, pa tako izražava skepsu o informiranosti svojih studenata. Činjenicu da informacije najbrže dolaze do onih koji su i inače zainteresirani za aktivnosti u DC Rojc možda najbolje sažima Vladimir Papić: „Za sadržaje koji me interesiraju, lako dolazim do informacija.“ Ostaje pitanje kako DC Rojc približiti ostalim društvenim skupinama.

Anita Buhin

RSS 2.0 | trackback