Umjetnost mora biti angažirana, ona ne može mimo savjesti

Radio Rojc

Objavljeno 03.12.2020. pod Gradimo Rojc, iz Rojca, Kultura

„Može li umjetnost zaustaviti metak?“ pitanje je iz naslova nagrađivanog australskog dokumentarnog filma, pobjednika nedavno održanog Apoxifesta na Lošinju, a na koje su odgovor pokušali dati i sudionici online tribine održane u subotu 28. studenog u eteru Radio Rojca. Tribinu na kojoj su sudjelovali umjetnici i promotori umjetnosti vodio je mirovni aktivist, autor audio „Miramida Rječnika“, Goran Božičević iz Buja. Nakon sat vremena žive debate sudionici su došli do odgovora na tragu glavnog lika dokumentarca, umjetnika i mirovnjaka Billa Kellyja: „Ne, umjetnost ne može zaustaviti metak, kad je metak krenuo već je prekasno. Ali može spriječiti njegovo ispaljivanje!“

Umjetnost nije svemoguća, ali je važna, a na tribini o odnosu umjetnosti i (mirovnog) angažmana, logički su se nametnule i teme financiranja i slobode umjetnika te suočavanja društva s traumama prošlosti. „Aktivizmom umjetnost nije osakaćena, umjetnost mora biti angažirana. Mirovni aktivizam i umjetnost su ruka i rukavica, i jedno i drugo sjede na vagi etike i estetike. Umjetnost ne može ići mimo savjesti“, smatra Dijana Mlađenović, filmska redateljica i producentica iz Pule, autorica kratkometražnih filmova „Pragovi“ i „Grimizno“ koji tematiziraju deložacije i ratne zločine devedesetih.

„Svaki umjetnički čin koji nema zamah dodatnog angažmana, sam sebe zavarava. U umjetnosti nema nevinih poruka, nekad su direktne, nekad prikrivene, ali umjetnost neminovno djeluje na ljude i zaustavlja metak. I da, mislim da može zaustaviti metak, mada je stvar kompleksna,“ rekla je pak Dubravka Crnojević Carić, doktorica znanosti, akademska glumica, redateljica i teatrologinja, sudionica kazališnog projekta „Ilegala u Zagrebu“.

Darko Bavoljak, vizualni umjetnik, voditelj udruge Goli Otok – Ante Zemljar, inicijator niza kulturnih i volonterskih kampova i intervencija na Golom Otoku, govorio je o problemima suočavanja društva s traumama. Primjer je upravo nesretni otok, za koji je prije više godina tražio proglašenje preventivne zaštite kao spomenika kulture. No vlastima, kaže, to nije u interesu. „Tamo baulja tisuće gostiju bez pravih informacija o tom mjestu i tim događajima. Vlasti ne žele da se to promijeni, oni samo gledaju ekonomsku i političku korist i stvari se guraju pod tepih“, rekao je Bavoljak. Sudionici su se složili da se pojedina osoba teško može suočavati s traumom, te da je za to potrebna kolektivna odgovornost, ali i da političkim elitama zapravo odgovara status quo. Jednostavnije je ostati unutar kolektivnog i ne pomicati granice u bilo kojem smjeru. Pojedincu je to teško, na političarima je odgovornost, a umjetnosti je to zadatak!

Goran Božićević je iznio i još jedan primjer s Golog otoka kad je Marijan Crtalić na crni križ zalijepio crvenu zvijezdu, dovodeći u pitanje što tamo radi taj simbol kad su na otoku zapravo umirali ljudi koji, ne da nisu bili vjernici, nego su bili protiv križa. Bavoljak je prisnažio primjer riječima da je tom porukom Crtalić udario u svetinje malograđanštine: za jedne je to bila zvijezda, za druge je sada križ. Za tu je poruku i umjetnički angažman, rekao je Božićević, trebalo tek malo papira i selotejpa.

„Slažem se da se može i bez novca. Kad nisam imala niti sam bila financijski podržavana, imala sam neograničenu slobodu“, rekla je Dubravka Crnojević Carić. Bavoljak je pak iz vlastite kože posvjedočio da je najteža pozicija samostalnih umjetnika bez ikakve materijalne sigurnosti te da umjetnici moraju imati sredstva da bi se bavili umjetnošću. Božićević dodaje da svi plaćamo cijenu svoje slobode. „Osjećaj straha i nesigurnosti da nemaš ni za hranu može i blokirati kreativnost“, ustvrdila je Dijana Mlađenović i navela da samo visoko razvijena društva znaju da je financiranje umjetnosti prioritet, te da je umjetnost nositelj intelektualnog i duhovnog progresa.

Ruta Crnoja, članica tima Apoxifesta – Festivala dokumentarnih filmova na Lošinju, ispričala je da je po prvom dolasku na Lošinj očekivala cijelu vojsku volontera, a zatekla je jednog, Marka Heskyja. Ne samo to, nego je većina financirana iz njegovog džepa. „Uložiti trud i volju prihvatljivo je, to se može objasniti, ali odvojiti vlastiti novac za tako nešto neizvjesno kao što je festival, to je nevjerojatno“, rekla je Crnoja.

Bilo je,naravno riječi i o životu i radu umjetnika tijekom epidemije. Darko Bavoljak rekao je da nije epidemiolog i da ne može znati što je ispravno, može samo nositi masku ili ne. A, onda je i poluironično zaključio da je korona zapravo napravila odličan posao za umjetnika: „Oslobodila nas je kafića, dobili su umjetnici puno više vremena da se posvete sebi“.

Zvjezdan Strahinja

Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Saveza udruga Rojca.
Vrijednost projekta: 2.372,125,89 kuna / 2.016.306,90 kuna sufinancirano je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.


RSS 2.0 | trackback