Dvanaest vojnih aviona

Radio Rojc

Objavljeno 10.09.2020. pod Komentar

Dvanaest vojnih aviona kupujemo i to je konačno. U zemlji u kojoj se rade vicevi tipa „sudarila su nam se oba aviona“, ovo ipak mora da jest dobra vijest, ili bar ne loša. Dio javnosti zaokupiran će biti s karakteristikama i pitanjima najboljeg među ponuđenima, neka vrst praćenja Formule 1, samo što nju plaća netko drugi a ne mi svi. Neki od nas će se fokusirati na poslovni dio, kolika je cijena, što se točno dobiva za to, koliko koštaju popravci, održavanje, rezervni dijelovi, obuka pilota. Onaj dio javnosti koji nije baš oduševljen pitati će se moramo li kupiti baš 12, možemo li proći jeftinije, koje su alternative. Ima i onih koji nisu nikako sretni ili su čak zabrinuti, tužni, gnjevni. Sve ovo navedeno se zove demokracija, različita mišljenja, interesi, vrijednosti. Nije nebitno koliko je ovaj natječaj transparentan, svakako je i bitno kako ćemo plaćati, kome, što to točno znači za proračun. I tako dalje.

Ne kanim pisati protiv nabavke ne zato jer ju podržavam već zato jer mi nema smisla. Možda sam u krivu, možda ima smisla. Centru za mirovne studije svakako ima smisla pa upozoravaju da ima u doba pandemije i potresa mnogo prečih stvari od kupnje vojnih aviona. Ima svakako, slažem se. No avioni će se ipak kupiti. Moram dodati najvjerojatnije jer je prvi natječaj propao a javnost je likovala da ipak nećemo kupovati „stare kante“. Drugim riječima, spremni smo za nove avione. Možda ne baš financijski no kod kupnje oružja uvijek se nađe modus.

Ono što je važno je razlika između prioretiziranja nacionalne sigurnosti nad njoj suprotstavljenoj ljudskoj sigurnosti. U doba pandemije, znači već pola godine, sigurnost nam je izrazito ugrožena, svima, virus može napasti bilo koga. Za svo to vrijeme shvatili smo da nas najbolje mogu zaštititi odgovorno ponašanje svih, vlada kojoj vjerujemo, znanost koja ima podršku da istražuje, upoznaje virus i nas o njemu, te traži cjepivo, suradnja među svima nama te osnovne, vitalne službe počev od pekara i smetlara nadalje koje nesmetano rade svoj posao. Vojska u doba pandemije kako god moćna, poput američke recimo, nije od koristi.

Sve ovo što nam je pomagalo već je neko vrijeme na udaru, stožeru je rejting jako opao, znanost se napada šarlatanstvom, festivalima i teorijama zavjere a pri podjeli subvencija teško da su najbolje prošla osnovna a vitalna zanimanja, diplomatski rečeno. U toj situaciji, ne vidim ozbiljnije protivljenje kupnji aviona tj zrakoplova.

U zemlji koja svoje temelje nalazi u ratu, izgradnja zrakoplovstva skoro da je pitanje časti. To političari dobro znaju i tu će se veliki novci okrenuti a isto tako i uticajne političke odluke. Proizvodnja i trgovina oružjem je naprosto ogroman biznis na ovoj planeti. Sa ili bez pritisaka i korupcije.

Zapita li se ipak dovoljan broj srednjoškolaca, učitelja, medicinskog osoblja, nezaposlenih, slabo plaćenih, nezadovoljnih, svih onih koji žele pravi prosperitet ovoj svojoj domovini : Zašto mi nismo sposobni ni zamisliti da taj novac upotrebimo za dobrobit naše djece, zdravlja, sviju nas, u borbi za čistu energiju, za procvat znanosti i kulture, za izgradnju Hrvatske u kojoj će svatko željeti živjeti jer je, da parafraziram jednu bivšu političarku, „kao Švicarska“, tada imamo šanse kao društvo.

Promjena počinje spoznajom da je drugačiji svijet moguć. Prihvaćanje toga je i najlakši i najteži dio.

Kada mnogi od nas povjerujemo u to, promjena će se već desiti.

Goran Božičević

Photo by Tiago Muraro on Unsplash

RSS 2.0 | trackback