Zahvalnost i poniznost

Radio Rojc

Objavljeno 09.09.2020. pod Komentar

Zahvalnost i poniznost dva su pojma koja ne očekujemo u komentaru dana. Zapravo ih uopće ne očekujemo, niti su nam bliski osim kada nekome nešto napravimo a on/ona se ne zahvale. „Nezahvalnica.“ Nam je prva rekacija, a ima varijanta i sa „Bezobrazno.“. U pravilu slijedi podsjećanje što smo mi sve toj osobi napravili a ona sada nama niti „Hvala“. Naravno da je lijepo ponašanje, bonton, pristojnost jako važno. „Toga više nema.“ Reći će mnogi i sigurno ima nešto u tome. No brutalna je istina, ako smo nešto napravili za nekoga i očekujemo zahvalnost za to, nešto tu ne štima. To je određena trgovina a ne pomoć, i nazovimo to tako. Pomažemo jer želimo, jer se bolje osjećamo tada, jer bi se jako loše osjećali da ne pomognemo, zbog sebe dakle i to je u redu.

Udaljio sam se malo govoreći o nekim konotacijama zahvalnosti koje izazivaju prijepore, to se danas tako kaže. Poniznost je još gora, ili ima isključivo religijsku konotaciju ili asocira da moramo biti ponizni prema drugima, odmah se javljaju slike, prema moćnijima, nesimpatičnom šefu možda ili arogantnoj službenici na šalteru.

Sigurno ima različitih shvaćanja ovih pojmova, i negativnih, pa nam oni izmiču, što je prava šteta. Vrte se ovih dana članci o istraživanju i tehnici kako se naše raspoloženje može poboljšati.  Uputa je jednostavna, ponavljajmo bar tri tjedna svaki dan, na miru, tri stvari za koje smo zahvalni i već ćemo se bolje osjećati. Nisam probao no vjerujem da radi. Pandemija nam je dosta toga uskratila što smo uzimali zdravo za gotovo: slobodu kretanja, putovanja, okupljanja, izlazaka u kino, kazalište, restorane.  Najbolji primjer je vjerovatno sa svima onima među nama koji su se zarazili koronavirusom no prošli su bez simptoma, ili s blagim, oni stvarno mogu biti sretni ili da kažem zahvalni, sudbini, Bogu, razvoju situacije, ovisno o svjetonazoru.

Zahvalni možemo biti na svemu onome što možemo izgubiti, na zdravlju prije svega. Utoliko nam je to jako dobar podsjetnik da pazimo i na svoje zdravlje i da ne ugrozimo zdravlje ljudi oko nas. Zahvalnost nas sprečava da budemo bahati, arogantni prema životu ali i prema drugima.

Poniznost se ovdje ne misli kao podložnost, priznanje prava jačega, poslušnost. Ne, upravo suprotno, poniznost prema svemu onome što ne shvaćamo, prema činjenici da nam draga ili bliska osoba ima astmu i da joj mnogo znači i fizička distanca i naše nošenje maske. Poniznost prema osjetljivosti ljudi oko nas, prema činjenici da imamo nešto što oni nemaju, imunitet, posao, novac, kuću, mnogo prijatelja koji će nam uskočiti ako zatreba.

Zahvalnost za ono što imamo i lako možemo izgubiti, zahvalnost drugima koji se brinu da nas ne zaraze, poniznost prema onima koji se boje, koji su već bolesni, koji su nekoga izgubili upravo.

Dvije karakteristike ponašanja koje ne traže a donose jako puno, drugima a onda i nama.

Tko zna, možda nam je koronavirus i to došao reći, podsjetiti nas, ukoriti zbog zaborava.

Goran Božičević

Photo by Wilhelm Gunkel on Unsplash

RSS 2.0 | trackback