Pesnička večer Enesa Kiševića “Lampa u prozoru”, nazvana po istoimenoj zbirci, održana je u petak, 6.3. u Kazalištu Dr. Inat. Sa čuvenim pesnikom i glumcem nastupila je i kantautorka Lea Šprajc, a oboje su tim povodom gostovali na Radio Rojcu.
Iz svoje bogate pesničke karijere, odabrao je pesme usklađene sa Danom žena, te je, kako kaže, govorio samo o ljubavi – i to od 2,500 godina pre nove ere do danas. Ipak, svoje stvaralaštvo ne omeđuje fizičkim granicama:
Državne granice nisu granice duše. Normalno, ja imam svoj korijen, rođen sam u BiH, čitav sam život u Hrvatskoj. Ali, ako vaša riječ miriše samo u svom korijenu, onda je to loše.
Kako je sa svojim pesmama proputovao dobar deo sveta, uverio se da publika ume da prepozna i podrži kvalitetnu poeziju, oprečno predrasudi da se ona danas slabo čita.
Gdje god odem, kažu da sam njihov. Kad je vaša riječ točna, kad je ljudska, ljudi to prepoznaju. Zbog toga što moja riječ znači i u Norveškoj i u Teheranu, znam da moj život nije prošao uzaman.
Za života je sarađivao sa brojnim muzičarima, poput Boška Petrovića i Arsena Dedića, a kaže da se saradnja sa mladom kantautorkom Leom Šprajc dogodila davno i prirodno, te da ona u sebi nosi nešto posebno.
Treba se našutjeti sa cijelim svemirom da bi se došlo do slavujeva glasa. Lea dolazi iz Međimurja, to mjesto je čudesno. Oni imaju preko 25 tisuća narodnih pjesama. Na tom korijenu, Lea stvara nešto svoje.
Ta njena povezanost sa tradicionalnim nasleđem nije slučajna. Lea studira etnologiju, te nastoji da poveže struku i muzički izraz.
Kad sam kretala sa glazbom, krenula sam u kantautoskom smjeru, koji i dalje njegujem. Ovaj tradicijski repertoar je došao spontano, ali se u zadnje vrijeme se više fokusiram na njega. Kombiniram – objašnjava Lea i dodaje da saradnju sa Enesom smatra velikom privilegijom.
Pripremila: Marija Stojadinović