U uvodnom kurtzu Franjo Franci Blašković kaže da se “u Istru nisu uklapali ni Hrvati, ni Talijani, ni druži ma ni oni drugi. U Istru se najviše uklapa plug, lopata, pikun, slabo vino i teško, škartoisti, one kletve proti nebu prije trgadbe -znači ne molitve nego bjesnilo. Onda pijani popi, fojbe, partizani, e sad po noven, ali na kraju the end of the road Istre, ono ča je jedino od tega ostalo na zadovoljstvo je Drago Orlić Tuša i njegovo delo. On je doša biti istarska dota, miraz, nasljeđe bez obzira na nastavak i budućnost svega tega. I to ti je to, jebiga” i dodaje da je rođen u Puli, ali da nikad nije bio Puležan. “Vajk sam biža na selo, ča je nekad bilo moguće jer sela je bilo. Sela više ni. Sad nimaš kamo zbristi iz ovega, moram priznati, grada kega ne volim.”
Ploča je homage Dragi Orliću, urednik izdanja je Mario Benčić, a omot je djelo Matka Plovanića. Ploča Gori Ussi Winnetou broj 99 deseti put snimljena je u radnoj sobi Pionirski dom u Rojcu.
Ploču može preuzeti ovdje
