Radio Rojc Live Sessions ugostit će tri istaknuta imena s glazbene scene u ponedjeljak, 27. lipnja u unutrašnjem dvorištu Rojca, a nastupi će se moći pratiti i uživo u programu Radio Rojca. Pored Sare Renar i Dimitrija Dimitrijevića, publici će se predstaviti bend Truth ≠ Tribe.
Iako isprva može zvučati nepoznato, glazbenici koji ga čine su pulskoj publici dobro znani – Mak Murtić, Nenad Sinkauz, Nenad Kovačić i Jurica Rukljić. U ovom projektu, imaju priliku stvarati na neopterećen, organski način te ipak odgovaraju na važna društvena pitanja, objašnjava u intervjuu za Radio Rojc Mak Murtić.
O kakvom se zvuku radi u ovom projektu?
Inicijalno bi bila izvedenica Mimika Orchestra, dakle proizašao je kao alternativni projekt, što bi trebalo značiti da uključuje neke elemente folklorne glazbe, ali na kraju je to postao rock bend. Ulogu basa preuzima tuba koja prolazi kroz efekte i bas pojačalo, bubnjevi su neki hibrid između bubnja i udaraljki, saksofon nosi teme, ali više u stilu pjevača nego u stilu klasičnog saksofona, i tu je električna gitara. To je neki čudan rock bend s elementima worlda i fusiona.
Koja je priča iza albuma “Distances”?
Album smo dobrim dijelom kolektivno radili, a priča je vezana uz migrantsku rutu koja je bila u ovom dijelu Europe i koja je nama počela postavljati pitanja kako ljudi gledaju nekoga kao drugog, a zapravo smo svi mi drugi nekome drugome.
Iz današnje perspektive, to ima i dodatnu dimenziju, jer u trenutku kad ste pisali album, niste mogli znati da ćemo ponovo imati situaciju gdje nekoliko milijuna ljudi napušta svoje domove. A opet, prijevodi pjesama i albuma su na ruskom i vizualni identitet rekla bih da je inspiriran ruskom post-punk estetikom.
Da, nismo mogli znati da će se dogoditi ovo što se dogodilo. Ja sam sudjelovao u jednom bendu Саша Ильюкевич & ‘the Highly Skilled Migrants dok sam živio u Londonu, to je jedan bjeloruski pjesnik, punk-rock-jazz fuzija, i ta estetika mi je bila logičan nastavak za Truth ≠ Tribe, odnosno Правда ≠ Племя, odnosno istina nije isto što i pleme, kao što tvrde nacionalisti, kao što ispada u sadašnjem narativu koji slušamo iz Rusije.
Ovaj album objavljen je 2019. godine, dakle neposredno pred početak pandemije, no bez obzira na to, uvršten je u najboljih 10 albuma te godine. Imajući u vidu tvoje druge projekte, koje mjesto zauzima Truth ≠ Tribe u tvom stvaralaštvu?
Hm, dobro pitanje. Mislim da je to neka projekcija koja je oslobođenje svih nas, svih tih autora, sadašnjih članova, i na albumu je tu bio Luka Čapeta. Svima nama je to mjesto oslobođenja od organizacijski kompleksnijih projekata koje imamo i postaje jasan ritualčič koji odsviramo, jedno oslobođenje.
Što bi nam još mogao reći o članovima?
Nenad Sinkauz sad svira s nama, on je poznat po pisanju glazbe za filmove, ali je i vrstan, suludi gitarist i improvizator. Nenad Kovačić je na udaraljkama, s kojim imam valjda dvadeset bendova, projekata, suradnji, brat moj od druge mame, kako se veli. On vodi bend Antenat, što vjerojatno mnogi znaju. I tu je Jurica Rukljić iz simfonijskog orkestra, koji nosi potrganu tubu i nju spaja na sulude elektronske uređaje. A svi smo mi članovi CRI orchestra, dobro smo upoznati s Rojcom i svirali smo tu u mnogim navratima.
Kako ti je svirati u Rojcu?
Mislim da Rojc ima istinsku energiju, to je istinsko mjesto, nije pretenciozan, a zvuk je fenomenalan. Odličan je za ovakve koncerte, ambijentalne i za malo žešće, rokerskije varijante.
Cijeli razgovor poslušajte na linku.
Autorica: Marija Stojadinović
Foto: Promo/David Sterpin