Andrea Matošević je antropolog, profesor, dio kolektiva pulskog CKPIS-a i jedan od kreatora projekta Sicomat, koji je i povodom njegova gostovanja u programu Radio Rojca, u emisiji ‘Pula to je raj’. Sicomat je projekt osmišljen iz trenutka raspada pulskog brodogradilišta, a koji je sada sačinjen od audiovizualnog performansa i zvučne instalacije. U njemu sudjeluju, osim gosta, Alen i Nenad Sinkauz, Miodrag Gladović, Mario Kalogjera i Ivan Marušić Klif.
Važno je reći, govori Andrea, kako Sicomatu kao umjetničkom projektu, fali i prefiks ‘društveno istraživački’, upravo se u kojega on smješta. Ondje tako spada Matoševićev tekst, Zvuk deindustrijalizacije, te njegovo istraživanje industrijskog filma i načina na koji je industrija u Jugoslaviji, i kasnije Hrvatskoj, prikazivana u filmu, što je posebno važno za ovaj audiovizualni performans.
‘Zvuk je gotovo esencija industrije’, veli Andrea, pa tako govorimo o buci i tišini, zvuku i ekonomiji, konkretno u slučaju Pule i Uljanika. Kod pulskog brodogradilišta, ono što je izlazilo van, bili su radnici i zvuk, dostupan onima preko ograde, govori, pa naglašava kako su ljudi u industrijskim mjestima znali da je ekonomija dobra, obzirom na zvuk industrije.
Govorimo dalje o procesu stvaranja projekta, istraživanju, povijesti brodogradilišta i nekoj drugoj buci, onoj turističkoj, koju čujemo dva mjeseca godišnje, prije zapadanja u ‘hrvatsku jesen’.
Gdje su ljudi koji su radili u Uljaniku, što će biti sa njime, a što sa Pulom, ako se nekada moglo reći da kada Uljanik kihne, Istra se razboli?
Matošević, koji se u svom radu bavi pogledom unatrag, o onome unaprijed veli da moderna Pula izgleda, kao da smo čitav taj modernistički dio pustili da usahne, a jedan drugi dio, koji čak proizlazi iz neke fundamentalnije struje baštinimo, kao neku novu vrst tradicije.
Razgovor u cijelosti poslušajte na linku.
Pripremila: Ana Predan