Shakespeare’s Memory / Shakespeare ljetne noći – varijacije

Radio Rojc

Objavljeno 28.07.2016. pod Kultura

Iz zanimljivosti koja sadrži grešku od 1995. godine se po UNESCO-u dan smrti Shakespearea i Cervantesa slavi kao dan knjige – 23. travnja, a  oba su umrla 1616. godine; Cervantes po gregorijanskom kalendaru jer ga je Španjolska već koristila, a Shakespeare po julijanskom; Engleska je naime s kolonijama tek 1752. prešla na gregorijanski – tako da su tom pogreškom oba umrla na isti datum. No svakako ova je godina posvećena njima i Cervantesu i Shakespeareu jer je prošlo točno 400 godina od njihove smrti. Za godišnjicu Cervantesa rjeđe čujemo kako se posebno obilježava, za Shakspearea toga ima više – npr – yearofshakespeare.

U Hrvatskoj godinu Shakespearea predstavama obilježava samo kazalište Ulysses na Brijunima, a danas je premijera njihovog komada Shakespeare ljetne noći – varijacije. Početni komad koji pokreće cijelu predstavu je tekst Shakespeare’s memory koje je zapisao Jorge Luis Borges, a u predstavi se koristi i nedavno pronađen tekst Williama Shakespearea koji govori o izbjeglicama.

Za najavu predstave snimili smo aktere – Željku Udovičić Pleština, Lenku Udovički, Radu Šerbedžiju i Radka Poliča.

 

Šekspir kaže ovako, citira Radko Polič – Neka nam je prašina papir pa suznim očima ispisujmo tugu po njedrima zemlje ... Ostaće samo kao kišne oči koje ispisuju prašinu … Šta ?, u prašinu ?! …, i još jednu Shakespearovu rečenicu Radko Polič izdvaja – Stresi jaram nenaklonjenih zvijezda s kože umorne od ovoga svijeta. Sve ostalo je u zvučnom zapisu ispod.

U rukopisu drame koju spominju u najavi brijunske predstave, o životu  Thomasa Morea, nepoznatog autora, Shakespeare je sudjelovao doradom teksta, a to je jedini sačuvani tekst napisan njegovom rukom. To je taj tekst:

The Book of Sir Thomas More: Shakespeare’s only surviving literary manuscript

You’ll put down strangers,
Kill them, cut their throats, possess their houses,
And lead the majesty of law in lyam
To slip him like a hound; alas, alas, say now the King,
As he is clement if th’offender mourn,
Should so much come too short of your great trespass
As but to banish you: whither would you go?
What country, by the nature of your error,
Should give you harbour? Go you to France or Flanders,
To any German province, Spain or Portugal,
Nay, anywhere that not adheres to England,
Why, you must needs be strangers, would you be pleas’d
To find a nation of such barbarous temper
That breaking out in hideous violence
Would not afford you an abode on earth.
Whet their detested knives against your throats,
Spurn you like dogs, and like as if that God
Owed not nor made not you, not that the elements
Were not all appropriate to your comforts,
But charter’d unto them? What would you think
To be us’d thus? This is the strangers’ case
And this your mountainish inhumanity.

Oznake: , , , ,

RSS 2.0 | trackback