U kontracepciju spadaju metode i sredstva koja omogućavaju pojedincima_kama kontrolu svog tijela, sprečavanje neželjene trudnoće i planiranje obitelji. Kontracepcija je odvojila seksualnost od prokreacije i pružila parovima kontrolu nad vlastitim životom; stvorila je slobodu izbora i mogućnost uživanja u seksualnom odnosu bez straha od trudnoće. Zato je i izum hormonske kontracepcijske zvane pilula časopis The Economist 1993. godine proglasio jednim od sedam čuda suvremenog svijeta. Međutim, o kontracepciji još uvijek postoje brojne dezinformacije i mitovi, a nekima od njih bavimo se u nastavku.
Prema Kontracepcijskom atlasu, alatu koji procjenjuje i uspoređuje informiranost, dostupnost i cjenovnu pristupačnost kontracepcijskih metoda u europskim zemljama, Hrvatska se 2024. godine nalazila na 37. mjestu od 47 obuhvaćenih zemalja. Prema rezultatima Atlasa, Hrvatska nema uređen sustav seksualne edukacije te ona iz godine u godine ostaje tabu-tema.
Udruga za zaštitu i promicanje ljudskih prava Sofija napravila je istraživanje o dostupnosti i korištenju kontracepcije na području RH u 2024. godini. Uzorak od 1136 ispitanika (većinom žena) pokazao je da je najčešće korištena kontracepcijska metoda prezervativ/kondom – 45% ispitanica najčešće koristi upravo njih. Slijede kontracepcijske pilule (23% ispitanica), potom metoda prekinutog snošaja (18% ispitanica), spirala (4% ispitanica) te metoda praćenja plodnih dana (3% ispitanica). Za informiranje o kontracepciji većina ispitanica, njih 88%, koristi internet i društvene mreže, 62% razgovara s prijatelji(ca)ma, dok je savjetovanje s liječnicima i partneri(ca)ma te čitanje časopisa i portala također važan izvor informiranja. Razgovori s nastavnicima i roditeljima rijetko se navode kao izvori informacija. Udruga Sofija zaključuje da pristup kontracepciji mora biti zajamčen svima kao jedno od osnovnih ljudskih prava, fokusirajući se na kvalitetne i dostupne informacije, transparentnost troškova i procedura te pristupačna mjesta za savjetovanje.
Imaju li mladi imaju dovoljno znanja o seksualnosti?
Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI) zagovara uvođenje seksualne edukacije u obrazovni sustav, no nadležne institucije ignoriraju svaki prijedlog. Prošle je godine fokus stavljen na lokalnu razinu te je iznesen prijedlog za uvođenje sveobuhvatne seksualne edukacije u osnovne i srednje škole kao izvannastavne aktivnosti – zasad bez rezultata u Zagrebu, ali, primjerice, Grad Rijeka jest uveo učenje o dimenzijama seksualnosti kroz zdravstveni odgoj i obrazovanje (doduše, samo u osnovnim školama).
Nataša Bijelić iz CESI-ja ističe da je među mladima prisutna visoka razina neznanja i neinformiranosti o temama seksualnosti, reproduktivnog zdravlja, kontracepciji, vlastitom tijelu, partnerskim odnosima, emocionalnoj dimenziji seksualnosti, rodno-uvjetovanom nasilju, seksualnom nasilju, rodnoj ravnopravnosti te LGBTIQ+ temama. Naglašava i da mladima nedostaju i vještine koje su potrebne za ostvarenje ravnopravnih i kvalitetnih veza.
Lezbijska organizacija Rijeka (LORI) i Amir Hodžić u “Izvještaju o analizama predmetnih kurikuluma, kurikuluma međupredmetnih tema i nastavnih materijala” (PDF) zaključuju da mladi u okviru obrazovnog sustava o seksualnosti uče kroz predmete biologije i prirode i društva, i to isključivo kroz kroz reprodukciju i heteroseksualnost.
Koliko su tzv. prirodne metode kontracepcije učinkovite?
Tzv. prirodne metode kontracepcije su metode sprječavanja trudnoće koje se temelje na praćenju prirodnih plodnih i neplodnih faza ženskog menstrualnog ciklusa, bez uporabe hormona ili mehaničkih/barijernih sredstava. „Da bi se primijenile ove metode, potrebna je motivacija i sudjelovanje oba partnera te poznavanje osnovnih fizioloških zbivanja tijekom menstruacijskog ciklusa,“ navodi se na portalu Poliklinike Eljuga. Ako su ti uvjeti zadovoljeni, stopa trudnoće je manje od 5 na 100 žena, objašnjavaju znanstvenici koji su objavili istraživanje na ovu temu u čaospisu Family Medicine and Primary Care.
No, ističu i da je „važno prepoznati da trudnoće koje se prijavljuju u istraživanjima o metodama planiranja obitelji ne moraju nužno odgovarati stopi trudnoće u stvarnom životu, jer učinkovitost zaštite ovisi o educiranosti i/ili motivaciji osobe za dosljednu primjenu metode, kao i o podršci muškog partnera.“ Britanska Nacionalna zdravstvena služba (NHS) navodi slične podatke: „Kada se koriste dosljedno i na ispravan način, metode praćenja plodnosti imaju stopu učinkovitosti između 91 % i 99 %. Ako ih se ne pridržava dosljedno, tada učinkovitost iznosi samo 76 %“. To znači, objašnjava NHS, da će 24 od 100 žena zatrudnjeti unutar godinu dana ako koriste ove metode na nedosljedan ili neispravan način.
Je li kontracepcijska tableta „uvezena“ sa Zapada?
Oralni kontraceptivi pojavili su se 1960. godine, kada je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) odobrila farmaceutskoj tvrtki Searle prodaju Enovida, pilule koja je bila kombinacija sintetskog progesterona i estrogena, koji se u SAD-u koristio još od 1957. za liječenje „menstrualnih poremećaja” i endometrioze. Nakon SAD-a, kontracepcijske pilule odobrene su 1961. u Australiji i Zapadnoj Njemačkoj, a uskoro i u mnogim drugim zemljama svijeta.
Krajem 1940-ih u Jugoslaviji masovne migracije u gradove, ekonomsko osamostaljivanje žena i samostalan život bez stroge kontrole pogodovali su oslobađanju seksualnosti, objašnjava povjesničarka Ivana Dobrivojević s Instituta za savremenu istoriju u Beogradu u svojoj studiji „Planiranje porodice u Jugoslaviji 1945-1974.“ Uslijed neiskustva i neznanja, broj neželjenih trudnoća bio je u stalnom porastu, a ujedno i broj pobačaja. „Iako su još od polovine 50-ih godina činjeni napori da se stanovništvu objasni značaj upotrebe kontracepcije, pomaci u tom pravcu su bili minimalni,“ piše Dobrovojević.
Komercijalna upotreba kontracepcije odobrena je u Jugoslaviji 1965. godine. Tek kasnije jugoslavenska farmaceutska industrija (npr. Pliva) proizvodi vlastite varijante, ali inicijalna dostupnost dolazi preko uvoza. Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece iz 1978. godine također je začet u Jugoslaviji te je na snazi dan-danas. „Prema zvaničnim podacima 1966.–1967. bilo je 30 korisnica kontraceptivnih sredstava na 1000 žena u regenerativnoj dobi, da bi do 1972. taj broj bio gotovo udvostručen,“ piše Dobrivojević. U svrhu popularizacije kontracepcije i informiranja građanki, djelovala su i specijalizirana besplatna savjetovališta.
Da sažmemo, tvrdnja da je kontracepcijska tableta uvezena sa Zapada je faktografski točna u farmaceutskom smislu, jer prva pilula i jest došla iz SAD-a. Međutim, jugoslavenska država vrlo je rano razvila vlastite populacijske politike i mjere usmjerene na planiranje obitelji.
Sadrže li pilule opasnu razinu hormona?
U nekim se člancima može pronaći tvrdnja da su prve pilule sadržavale „čak 10 puta više hormona nego što je bilo potrebno za sprečavanje začeća“ ta da je „zbog toga na tisuće žena umrlo od začepljenja krvnih žila ili su imale druge ozbiljne zdravstvene probleme.”
Istina je da su prve pilule imale puno veće doze hormona nego današnji. Konkretno, kako piše dr. Audiey Kao za AMA Journal of Ethics, prve kombinirane oralne kontracepcijske tablete sadržavale su 100–175 µg estrogena i 10 mg progesterona, dok današnje pilule sadrže samo 30–50 µg estrogena i 0,3–1 mg progesterona. Drugim riječima, estrogen je smanjen za otprilike 2–5 puta, a progesteronska komponenta manja je za 10 do 33 puta.
Ako se vratimo na tvrdnju s početka, vidjet ćemo da nije točno da su pilule sadržavale „10 puta više hormona“ u obje komponente, jer je progesteron bio 10 do 30 puta veći nego u današnjim pilulama, a estrogen 2 do 5 puta veći.
Nadalje, je li tisuće žena umrlo od začepljenja krvnih žila? Točno je da je 1960-ih postojala veća učestalost ozbiljnih komplikacija (poput tromboembolije), ali nema dokaza da se broj umrlih mjerio u „tisućama“. Kako se navodi u članku o nuspojavama pilula, proizvođač Enovida je 1962. godine zaprimio prijave 132 slučaja krvnih ugrušaka kod korisnica ove pilule, od čega ih je 11 imalo smrtni ishod. Potaknut prijavama u UK-u, British Medical Journal analizirao je postojeće podatke i objavio da “laboratorijska istraživanja pokazuju kako se nakon nekoliko mjeseci uzimanja kontracepcijskih tableta vide određene promjene u mehanizmu zgrušavanja krvi, koje su potencijalno povezane s intravaskularnom trombozom, no ne postoje direktni dokazi učinka koji su od kliničkog značaja iz istraživanja mortaliteta ili morbiditeta među skupinama žena koje koristi različite vrste kontracepcije ili ih ne koriste.”
U ranije citiranom članku na portalu Štitnjača.hr navodi se i da je „istraživanje koje je provedeno na Sveučilištu Ghent u Belgiji pokazalo da se kod žena nakon 10 godina uzimanja antibebi pilula nakupine u krvnim žilama povećaju za 20-30 posto, što u konačnici može rezultirati začepljenjem žila.”
Riječ je o istraživanju dr. Ernsta Rietzschela sa Sveučilišta Ghent, čiji su nalazi predstavljeni na godišnjem skupu Američkog udruženja za srce (AHA) 2007. godine. Istraživanje je obuhvatilo 1301 ženu u dobi od 35 do 55 godina. Točno je da je uočeno povećanje plaka u arterijama za 20–30 % po desetljeću korištenja kontracepcijskih pilula. Međutim, i sam dr. Rietzschel je rekao, kako prenosi ABC Science, da ne misli da bi ovi rezultati trebali izazvati uzbunu oko sigurnosti pilula. “Nema potrebe za panikom. Nema potrebe da sutra zovete svog ginekologa ili da odjednom prestanete koristiti pilule,” kazao je dr. Rietzschel.
A što kažu novija istraživanja?Velika danska kohortna studija objavljena u British Medical Journalu pokazuje mali, ali statistički značajan porast rizika ishemijskog moždanog udara i infarkta kod korisnica kombiniranih hormonskih kontraceptiva. Progestinski pripravci uglavnom imaju niži rizik, navodi se u studiji. Noviji pregledi AHA-a ističu da progestinski pripravci ne povećavaju rizik od moždanog udara, dok je za kombinirane tablete povećanje osobito relevantno u prisutnosti drugih čimbenika rizika (npr. pušenje, migrena s aurom, hipertenzija, dob).
Utječe li pilula negativno na jetru?
U članku na portalu Ljepota i zdravlje navodi se da “pilula dokazano može štetiti jetri, zbog čega bi se redovito trebali provjeravati jetreni enzimi.” Pritom se članak poziva na izvjesno istraživanje Sveučilišta Michigan, ali nema poveznice, naziva istraživanja ni imena autora_ica.
Rizike za jetru detaljno objašnjava članak na portalu National Library of Medicine: „Estrogen i oralni kontraceptivi povezani su s nekoliko vrsta komplikacija vezanih uz jetru, uključujući intrahepatičnu kolestazu, sinusoidnu dilataciju, pelizu hepatis, hepatične adenome, hepatocelularni karcinom, trombozu hepatičnih vena te povećan rizik od žučnih kamenaca.“ Ipak, napominje se da se ova stanja češće javljaju kod korisnica pilula s višim dozama estrogena, kakve su se koristile prije par desetljeća, ali se mogu – doduše, vrlo rijetko – javiti i kod korisnica suvremenih pilula s manjom razinom estrogena. Što se tiče raka jetre, meta-analize nisu pronašle statistički značajan porast ukupnog rizika među korisnicama oralnih kontraceptiva.
Uzrokuju li kontracepcijske tablete manjak nutrijenata u tijelu?
YouTuber KenDBerryMD u jednom od svojih videa navodi kako kontracepcijske tablete uzrokuju manjak vitamina i minerala u tijelu. To su: B vitamini (osobito B6 i B12), selenij, magnezij, cink te vitamini A, E, D i K. Tu tvrdnju predstavlja kao znanstvenu činjenicu, iako ne nudi nikakvo znanstveno objašnjenje, već samo u opisu videa dijeli poveznice na dva izvora koji potvrđuju njegovu tvrdnju. Jedan od njih je talijansko istraživanje utjecaja oralnih kontraceptiva na prehrambene potrebe (European Review for Medical and Pharmacological Sciences, 2013), a drugi je letak kompanije Pharmavite (koja prodaje dodatke prehrani!), na kojoj se navode različiti tipovi lijekova i njihova interakcija s nutrijentima i, prema kojoj, oralni kontraceptivi uzrokuju manjak magnezija, vitamina B6 i folne kiseline, te navode preporučene doze suplemenata.
Berry u svom videu daje i savjete kako prehranom nadoknaditi navodne manjke (iako bez krvnih pretraga ne možemo znati imamo li ili nemamo manjak određenih vitamina), a ženama koje „jednostavno odbijaju jesti zdravo“ preporučuje niz suplemenata koje mogu kupiti.
Berry ne daje objašnjenje kako kontracepcijske tablete mogu smanjiti razinu vitamina. Dio odgovora, smatraju neki, može se pronaći upravo u već spomenutom utjecaju pilula na jetru. Kako je objašnjeno na stranici Poliklinike Harni, „jetra je ključni organ za metabolizam hormona, uključujući i one koji se unose putem hormonskih kontraceptiva. Ona razgrađuje i obrađuje hormone, a promjene u funkciji jetre mogu utjecati na učinkovitost ovih lijekova, kao i na zdravlje žene.“
Farmaceutkinja Karen Berger navodi da iako postoje istraživanja koja pokazuju da oralni kontraceptivi mogu biti povezani s nižom razinom vitamina B6 i B12 te magnezija i folne kiseline, rezultati istraživanja su neujednačeni, a uzročna veza između pilula i tih nutrijenata je još uvijek nejasna.
Istraživanje utjecaja hormonske kontracepcije na razinu vitamina B12 i posljedično na gustoću kostiju (Berenson i Rahman, 2013.) istaknulo je da iako je kod korisnica pilula primijećena smanjena razina vitamina B12, nije riječ o klinički značajnoj promjeni. Također napominju da „mehanizam kojim hormonska kontracepcija uzrokuje pad serumskog B12 tek treba biti razjašnjen.“
Zaključno, pristup mladih znanju i informacijama o seksualnosti općenito, a posebno reproduktivnom zdravlju i pravima, jest odgojno-obrazovni imperativ, stoga je važno da su informacije u javnom i medijskom prostoru pouzdane i točne.
Tea Vidović Dalipi/VoxFeminae.net
Ilustracija: Milana Trifunjagić (Instagram: @crackandthecity). Nije dozvoljeno preuzimanje ilustracije bez suglasnosti portala i autorice.
Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “Odgovorno novinarstvo: Uspostava provjere činjenica kao standard dobre prakse”, kojeg provode Radio Rojc i portali Kulturpunkt i Vox Feminae. Projekt se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.