U novoj epizodi podcasta Dva tri osam gost je Saša Leković – slobodni novinar, dugogodišnji voditelj Centra za istraživačko novinarstvo, nekadašnji predsjednik Hrvatskog novinarskog društva i autor radijskih formata (među ostalim i na Radio Rojcu). S njim otvaramo temu kako nastaju i kruže dezinformacije, što je posao novinara u tom ekosustavu i kako publika može kritički čitati vijesti.
Za Lekovića dezinformacije nisu nova pojava, nego stalno stanje s modernim ubrzanjem. „Dezinformacija postoji otkad je svijeta,“ kaže. „Trudim se ne nasjedati – to mi je posao – ali ako i nasjedneš, često ni ne znaš da jesi.“
Kako se zaštititi kao čitatelj, gledatelj ili slušatelj? Leković nudi metodu: „Budite sami sebi đavolji odvjetnik. Kad pomislite ‘to je točno’, pitajte se: otkud ja to znam? Ako je naveden izvor – provjerite ga.“ Podsjeća na političke mantre tipa „takav zakon imaju sve zemlje EU“: „Koliko god puta sam provjeravao, nije bilo točno.“
Društvene mreže su, kaže, velika tvornica konfuzije jer „svatko može napisati bilo kakvu glupost“. Klasični mediji, ma koliko posrnuli, ipak imaju uređivačke filtere – „iako i oni često, iz lijenosti ili jurnjave, prenesu statuse bez konteksta“. Izgovor „nemamo ljudi i novca da sve provjerimo“ ne prolazi: „Onda se postavlja pitanje – jesi li ti novinar? Zašto objavljuješ nešto za što ne znaš je li točno?“
Velik dio buke dolazi i iz PR-a. „Po definiciji, PR prodaje najbolju verziju priče svog ‘gazde’. To nije novinarstvo.“ Servisne obavijesti mogu biti korisne, „ali obećanja i samohvale moraju se provjeriti i jasno označiti kad nešto nismo uspjeli potvrditi“.
Što s fact-checkingom? „Ozbiljne redakcije u svijetu to rade desetljećima. Kod nas je to postao i trend – ima kvalitetnih projekata, ima i onih koji ne znaju što rade.“ Rješenje vidi u zajedničkom fact-checking servisu koji bi radio za više redakcija: mali mediji sami to teško mogu financirati, „ali udruženi – mogu“.
Leković upozorava i na dezinformacije po prešućivanju te na klik-mamce: „Naslovi tipa ‘Iznenadit ćete se tko je pobijedio’ brišu srž informacije. To krši temeljna pravila – vijest treba biti u naslovu, a kontekst je uvijek važan.“ Bez konteksta, kaže, od fragmenata se stvara „pogrešan i štetan narativ“ koji utječe na stvarne odluke ljudi.
Slika medija u Hrvatskoj nije ružičasta: pad naklada, slabe plaće, copy–paste kultura. Ipak, Leković se zalaže za javno sufinanciranje novinarstva u javnom interesu, ali po jasnim pravilima i uz medijsku strategiju, kako bi se izbjegao klijentelizam. Prisjeća se i Fažana Media Festa – međunarodnog festivala novinarstva koji je stao zbog lokalne politike:
„Festival bi se mogao obnoviti, ali ne u obliku kratkog dvodnevnog druženja kakvih već ima ‘na milijun mjesta’, nego isključivo kao ozbiljan međunarodni program s jasnim konceptom, infrastrukturom i organizacijskim kapacitetima.“
„Provjeravati treba uvijek. Redakcije moraju vratiti filtere, a publika naučiti postavljati pitanja“, zaključuje Leković.
Cijelu epizodu poslušajte u novom izdanju podcasta Dva tri osam.
Branimir Slijepčević
*Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “Odgovorno novinarstvo: Uspostava provjere činjenica kao standard dobre prakse”, kojeg provode Radio Rojc i portali Kulturpunkt i Vox Feminae. Projekt se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.