U novoj epizodi podcasta Dva tri osam gost je Aleksej Orel, iz Inicijative za Lungomare, koja je prije gotovo tri godine organizirala drugi lokalni referendum u povijesti Hrvatske. U središtu razgovora su dezinformacije, medijska šutnja i vlasništvo nad medijima – ključni čimbenici koji su oblikovali javni diskurs oko referenduma i projekta izgradnje hotela na pulskom Lungomareu.
Orel vrlo jasno ukazuje na glavni problem: informacija koja nikada ne nastane. „Mediji vas mogu jednostavno šutnjom ne informirati. I to je sigurno jedan od najjačih alata – da informacija uopće ne nastane.“
Navodi konkretne primjere: dok RTL nije uopće pratio početak inicijative, sve se promijenilo kada je televiziju preuzeo novi vlasnik – oponent projekta izgradnje hotela. „Od trenutka kad je RTL preuzeo protivnik investitora, odjednom su se počeli javljati i interesirati,“ kaže Orel, ilustrirajući kako vlasnička struktura medija može neposredno utjecati na odluke o praćenju događaja.
Slična se situacija dogodila i s HRT-om, koji je reagirao tek nakon pozivanja na vlastiti pravilnik o praćenju referenduma. Kao oblik prikrivene cenzure navodi i ignoriranje zahtjeva za oglašavanje – lokalni i nacionalni mediji nisu ni odgovarali na upite. „Zoveš marketing, kažu da hoće, ali se ništa ne dogodi. Ili ti izravno kažu da im je Telemah važan oglašivač i da ne žele riskirati.“
Ovdje Orel posebno ističe da je Telemach također u vlasništvu Dragana Šolaka, istog poduzetnika koji stoji iza planirane izgradnje hotela na Lungomareu. Time se, kaže, dodatno stvara pritisak na medije da o cijelom slučaju šute kako ne bi ugrozili ključnog oglašivača. Posebno naglašava i da je Šolak vlasnik velikog broja medija, uključujući N1 i Novu TV. „Ne samo da su šutjeli o referendumu, nego su u rijetkim objavama davali prostor isključivo svojim predstavnicima.“
Kao jednu od ključnih dezinformacija navodi tvrdnju da će prihod od komunalne naknade hotela koristiti za plaće u vrtićima.
„To je potpuno netočno. Komunalna naknada koristi se isključivo za komunalnu infrastrukturu. A ona ni sama nije dovoljna da pokrije sve što se treba izgraditi za hotel.“
Navodi i primjer u kojem je Gradu predloženo da investitor sam financira infrastrukturu – kao što se ranije dogodilo za trgovački centar Max Stoja – ali mu je u ovom slučaju komunalna naknada bila i oproštena. Orel otvoreno kritizira stanje u domaćem novinarstvu:
„Danas imamo potpuni izostanak istraživačkog novinarstva. S izuzetkom nekoliko nezavisnih inicijativa, mediji gotovo da ne otvaraju teme i ne provjeravaju činjenice.“
Upozorava i na praksu objavljivanja sponzoriranih članaka bez označavanja i s potpisom novinara koji ih nije ni napisao:
„Zna se da postoje novinari koji potpisuju članke koje nisu napisali. I to se zna, ali nitko ništa ne poduzima.“
Epizodu s Aleksejem Orelom poslušajte na linku.
Branimir Slijepčević
*Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “Odgovorno novinarstvo: Uspostava provjere činjenica kao standard dobre prakse”, kojeg provode Radio Rojc i portali Kulturpunkt i Vox Feminae. Projekt se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.