Joga je (samo) za žene?

Radio Rojc

Objavljeno 26.08.2025. pod Odgovorno novinarstvo

U popularnim medijima i na društvenim mrežama joga se u velikoj mjeri predstavlja kao aktivnost rezervirana za žene. Reklame za joga prostirke, aplikacije za meditaciju ili Instagram objave gotovo uvijek prikazuju žene u tipičnim joga pozama, dok su muškarci rijetko prisutni u tim vizualnim narativima. Takva reprezentacija stvara percepciju da je joga „ženska“ praksa, iako povijesno i utemeljeno nije tako.

Brojke govore

Na satovima joge u SAD-u, ali i u Europi, većinu polaznika_ca čine žene. Prema podacima CDC-a iz 2022. godine, 23,3% odraslih žena u SAD-u prakticira jogu, dok je među muškarcima ta brojka 10,3%. Yoga Alliance i Yoga Journal u svojoj studiji „Yoga in America“ (2016) navode da 72% svih praktikanata_ica čine žene, a čak 87% učitelja_ica joge su žene.

Također, u Europi postoje jasni brojčani primjeri koji potvrđuju da su žene dominantne u jogi. Prema izvještaju o stilu života iz 2017. godine, 11 % žena u Italiji prakticira jogu ili pilates, dok je taj udio kod muškaraca svega 3 %. Sličan obrazac vidljiv je i u Švedskoj: prema istraživanju Švedske sportske federacije iz 2008. godine, joga je bila osma najpopularnija fitnes aktivnost, pri čemu je 12 % žena redovito prakticiralo jogu, u usporedbi s tek 2 % muškaraca.

Ovi podaci jasno pokazuju da, barem u europskim zemljama za koje su podaci dostupni, žene značajno češće pohađaju jogu od muškaraca, što dodatno podržava tvrdnju da je joga brojčano „ženska“ praksa i izvan SAD-a. No, to ne znači da je sama praksa po sebi rodno određena. Riječ je o kulturnom obrascu sudjelovanja, a ne o nekoj unutarnjoj karakteristici joge.

Kako se perpetuira mit?

Analiza najpopularnijih joga profila na Instagramu pokazuje da su među najpraćenijim instruktorima_cama žene, odnosno u 10 od 11 slučajeva radi se o ženama. Istraživanje Hinz i sur. iz 2021. koje je analiziralo 400 žena u yoga videima na Instagramu pokazuje da je najčešće riječ o bijelim, mladim i mršavim ženama, prikazanima u vizualno atraktivnim i normativno ženstvenim pozama. Time društvene mreže dodatno učvršćuju percepciju joge kao ženske prakse. Istraživanje naglašava da je joga zajednica svjesna problema reprezentacije, no dominacija ženskih likova na platformama poput Instagrama samo raste s povećanjem korištenja društvenih mreža. Pojava hashtagova poput #realmendoyoga ili #blackpeopledoyoga potvrđuje da se u digitalnoj kulturi ulaže trud da se mit o jogi kao isključivo ženskoj i bijeloj aktivnosti dovede u pitanje.

Analize naslovnica specijaliziranih časopisa pokazuju da su na njima najčešće prikazane mlade, vitke žene, čime se učvršćuje idealizirani yoga body standard. Analiza hashtagova na društvenim mrežama poput #yogagirl ili #womenwhoyoga, s milijunima objava, pokazuje da oni dodatno reproduciraju sliku joge kao aktivnosti namijenjene ženama. Muški joga hashtagovi (#realmendoyoga) imaju daleko manji doseg, što potvrđuje rodnu neravnotežu u digitalnoj reprezentaciji. Time se stvara vizualni okvir u kojem su žene norma, a muškarci često percipirani kao iznimka ili “uljezi”.

Studija “Men Need Role Models“: Exploring the Facilitators and Barriers for Yoga Participation Among Men (Cagas, 2024.) pokazuje da muškarci jogu često izbjegavaju zbog uvjerenja da je to “ženska vježba” ili zbog straha da nisu dovoljno fleksibilni. Istraživanje također naglašava da se muškarci lakše odlučuju uključiti u jogu tek kada vide vjerodostojne muške uzore ili prijatelje koji je prakticiraju, što ukazuje da je prepreka prvenstveno društveni stereotip, a ne sama praksa joge .

Sociološka objašnjenja

Sociološka istraživanja pružaju čvrst dokaz rodne neravnoteže u spiritualnim praksama u Velikoj Britaniji. Studija Spirituality, Gender, and Expressive Selfhood (Sointu & Woodhead, 2008) zaključuje da su žene bile zastupljene u omjeru oko četiri naprema jedan na svim razinama – kao sudionice, voditeljice i organizatorice holističko‑spiritualnih aktivnosti. Razloge ove asimetrije autori_ce istraživanja pripisuju tradicionalnim društvenim ulogama: žene češće preuzimaju brigu za zdravlje i otvorenije su prema introspektivnim i grupnim praksama, dok su neke od tih praksi kod muškaraca percipirane kao konfliktnost s dominantnim obrascima maskuliniteta.

Unatoč percepciji, postoje brojni primjeri muškaraca koji prakticiraju i podučavaju jogu. Osim povijesnih gurua, danas i u zapadnim zemljama postoje muški joga kolektivi i inicijative koje žele razbiti mit da joga nije za muškarce. U Velikoj Britaniji djeluju studiji specijalizirani za „yoga for men“, a slični programi postoje u Njemačkoj i SAD-u. Sportske ekipe poput američkih nogometaša sve češće uključuju jogu u svoj trening upravo zbog benefita za snagu, ravnotežu i prevenciju ozljeda.

Zaključak

Mit da je joga „za žene“ proizlazi ponajprije iz načina na koji se joga prikazuje u medijima i na društvenim mrežama. Statistike u SAD-u i Europi potvrđuju da žene zaista čine većinu praktikanata i učitelja, a vizualna reprezentacija u časopisima i na društvenim mrežama dodatno učvršćuje sliku joge kao ženske prakse. Međutim, analiza povijesnog razvoja, socioloških istraživanja i suvremenih primjera jasno pokazuje da sama praksa nije rodno određena. Muškarci su oduvijek igrali važnu ulogu u oblikovanju joge, a i danas postoje brojni kolektivi i programi posebno namijenjeni muškarcima, kao i sportske ekipe koje redovito uključuju jogu u svoje treninge.

Dakle, iako je mit djelomično utemeljen u brojkama i reprezentaciji, on ne odražava istinsku narav same prakse. Suvremena joga nije ni muška ni ženska – riječ je o univerzalnoj disciplini čiji je rodni okvir oblikovan kulturološkim normama i marketinškim strategijama, a ne njezinim stvarnim sadržajem.

Literatura

Mak Maslać/Voxfeminae.net

Ilustracija: Marija Ančić

*Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “Odgovorno novinarstvo: Uspostava provjere činjenica kao standard dobre prakse”, kojeg provode Radio Rojc i portali Kulturpunkt i Vox Feminae. Projekt se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

Oznake: , ,

RSS 2.0 | trackback