„Ne“ u BDSM-u: Dogovoreni nepristanak nije silovanje

Radio Rojc

Objavljeno 28.08.2025. pod Odgovorno novinarstvo

Dogovoreni nepristanak (engl. consensual non-consent, CNC) označava BDSM praksu u kojoj sudionici_e unaprijed dogovaraju i pristaju na scenu koja uključuje ili simulira izostanak pristanka (npr. elemente prisile, otmice ili „rape-play”), a koja se odvija unutar jasno definiranih okvira i granica te uz sigurnosne mehanizme i mogućnost prekida. Ovakve se prakse u zajednici i literaturi pregovaraju unutar okvira SSC ili RACK (engl. safe, sane, consensual i risk-aware consensual kink) te novijeg 4Cs modela koji naglašava brigu, komunikaciju, pristanak i oprez (engl. caring, communication, consent, caution) kao temeljne stupove sigurnog dogovora.

Tako se CNC definira kao slojevito pregovaranje moći i predaje uz očuvanje autonomije sudionika_ca, a ne kao nasilje (Williams i sur, 2014; Sheff, 2021). Dodatno, Sheff eksplicitno ističe da CNC ponekad može izgledati poput intimnog partnerskog nasilja, ali je ključna razlika u tome što je riječ o prethodno dogovorenoj i konsenzualnoj igri – upravo se zato pristankom i provjerama jasno razlikuje od stvarnog nasilja (Sheff, 2025).

Unatoč tome, u javnom diskursu i dalje postoje kritike koje CNC poistovjećuju s prikrivenim nasiljem ili ga izravno nazivaju silovanjem. Takve tvrdnje najčešće dolaze iz radikalnofeminističkih krugova i od konzervativnih kritičara_ki BDSM-a. Primjerice, radikalna feministkinja Sheila Jeffreys u svojoj knjizi The Industrial Vagina (2009) tvrdi da BDSM reproducira obrasce seksualnog nasilja i nikada ne može biti istinski konsenzualan. Slično, medijski članci i internetske rasprave često prezentiraju CNC kao „rape under another name“ („silovanje pod drugim imenom“), npr. u komentarima na društvenim mrežama.

Ovakvi narativi pogrešno poistovjećuju izostanak pristanka – koji definira silovanje – s dogovorenim scenarijem nepristanka, gdje pristanak postoji od samog početka. Na taj način BDSM u cjelini prikazuju kao nasilje pod maskom seksualne slobode, iako istraživanja i edukativni vodiči zajednice jasno razlikuju konsenzualne prakse od nasilnih (Weiss, 2011; Sheff, 2016).

Razlika između dogovorenog nepristanka i silovanja nalazi se upravo u pojmu pristanka (engl. consent). Prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske (čl. 153.), silovanje je svaka spolna radnja ili spolni odnos za koji osoba nije dala pristanak. Drugim riječima, temeljna značajka silovanja jest potpuni izostanak pristanka.

U CNC-u, međutim, pristanak postoji – ali se daje unaprijed, prije početka scene. Unutar BDSM zajednice postoje dvije već spomenute dominantne paradigme. Prva, koja slijedi akronim SSC (engl. safe, sane, consensual) sigurno, razumno, uz pristanak – i druga, RACK (engl. risk-aware consensual kink) – kink uz pristanak i svijest o riziku. RACK proizlazi iz kritike SSC-a jer se sigurnost, naime, uz sve mjere opreza, ne može stopostotno obećati, a i razum može predstavljati problematičnu kategoriju, no oba akronima u sebi sadrže pojam pristanka (Weiss, 2011; Williams i sur. 2014).

RACK naglašava i da osobe koje pristaju na CNC pristaju i na mogućnost toga da će nešto u sceni poći po krivu, ali to je rizik koji partneri_ce zajednički prihvaćaju (Newmahr, 2010).  Važna je i mogućnost povlačenja pristanka: osoba koja je pristala na CNC ima pravo u bilo kojem trenutku prekinuti scenu korištenjem unaprijed dogovorenih sigurnih riječi (engl. safeword, npr. „crveno“ za trenutačni prekid, „žuto“ za usporavanje) ili sigurnosnih signala ako je govor onemogućen (Wiseman, 1996; Easton & Hardy, 2003; Langdridge i Barker, 2007). Važno je napomenuti i da korištenje riječi kao što su „ne“ ili „stop“ u CNC sceni ne znači da se povlači pristanak, jer je dogovoreno da one u okviru scene nemaju isto značenje kao izvan nje (Castleman, 2012; Wiseman, 1996). Poanta scene u simulaciji je potpunog nepristanka – upravo zato postoje sigurne riječi.

Upravo se konceptom pristanka CNC jasno razlikuje od silovanja: u silovanju pristanak nije postojao, dok u CNC-u pristanak postoji od samog početka. Temelji se na jasnoj, informiranoj i slobodnoj odluci sudionika_ca, uz svijest o potencijalnim rizicima, što ga čini oblikom konsenzualne seksualne prakse. Prema zagovornicima RACK-a, CNC je usporediv s dogovorenim izvođenjem drugih rizičnih aktivnosti (npr. sportova), u kojima sudionici_e svjesno pristaju na određenu razinu rizika uz edukaciju i primjenu tehnika koje minimiziraju rizik – zato što to žele, a ne zato što su prisiljeni.

Naravno, postoje i iznimke u kojima pojedinci_ke ne poštuju prethodno dogovorena pravila. Ako se, primjerice, dogodi da partner_ica ignorira sigurnu riječ ili prelazi unaprijed postavljene granice, tada to više ne spada u CNC, nego prelazi u domenu nasilja ili silovanja. Takvi postupci ne odražavaju inherentnu prirodu CNC-a, nego predstavljaju isto ono što bi u bilo kojem drugom kontekstu bila povreda pristanka. Ono što čini razliku nije sama praksa, već poštivanje ili kršenje jasno dogovorenih pravila (Wiseman, 1996).

Teza da je dogovoreni nepristanak prikriveno silovanje ne stoji jer je razlika između CNC-a i silovanja jasna – u CNC-u pristanak postoji od početka, dok ga u silovanju nema. CNC se temelji na pregovorima, povjerenju i jasno dogovorenim granicama između partnera_ica svjesnih potencijalnih rizika koji_e su dobrovoljno pristali sudjelovati u sceni. Dezinformacijski narativi koji CNC poistovjećuju sa (seksualnim) nasiljem proizlaze iz nerazumijevanja i stigme, a ne iz same prakse.

Literatura

Foto: Nish Gupta (Unsplash)

Mak Maslać/VoxFeminae.net

*Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “Odgovorno novinarstvo: Uspostava provjere činjenica kao standard dobre prakse”, kojeg provode Radio Rojc i portali Kulturpunkt i Vox Feminae. Projekt se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.

RSS 2.0 | trackback