Brzo širenje informacija, osim brojnih prednosti, sa sobom nosi i sve veće količine falsificiranih narativa zbog čega se neke društvene mreže koriste uslugama fact-checkera, tj. novinara koji se bave utvrđivanjem točnosti tvrdnji na internetu. Međutim, s pojavom fact-checkinga intenziviralo se i online nasilje prema novinarima koji se njime bave, kako od političara tako i od tzv. običnih građana.
Fact-checkere se najčešće optužuje za cenzuru, čime navodno ograničavaju slobodu govora. Mnogi se ne zaustavljaju samo na optužbama, već koriste i konkretne prijetnje kako bi zaustavili fact-checkere. Novinari i novinarke koje su iskusile takav oblik zlostavljanja tvrde da cyber nasilje ima više ciljeva: ušutkavanje novinara, gušenje medijske slobode i plasman dezinformacija. Slučajevi online nasilja u Hrvatskoj nažalost nisu rijetkost, kao ni u drugim državama u regiji, kako pokazuju rezultati istraživanja Harassment of Fact-checking Media Outlets in Europe iz 2023. godine. Situacija se zaoštrava otako su velike američke tehnološke tvrtke prekinule suradnju sa svojim fact-checking partnerima, koji su im pomagali s moderacijom sadržaja na društvenim mrežama.
U Hrvatskoj je prvi na udaru fact-checking portal Faktograf. Petar Vidov, donedavno glavni urednik Faktografa, a sadašnji glavni urednik Klimatskog portala, kaže da je “nemoguće osjećati se sigurno kada praktički svakodnevno primate prijetnje”. Vidov je za vrijeme dosadašnje novinarske i uredničke karijere iskusio praktički sve vrste online zlostavljanja, od uvreda i dezinformacija do prijetnji fizičkim nasiljem: “Uvrede su najčešće, ali redakcija Faktografa primala je i brojne prijetnje smrću, od kojih je najveći broj bio adresiran na mene. Tijekom pandemije covida-19 sam policiji prijavio 50-ak takvih prijetnji. U zadnje vrijeme ih je nešto manje, ali i dalje redovito primamo prijetnje.”
Vidov kaže da su tijekom pandemije prijavljivali prijetnje smrću i fizičkim nasiljem dok su uvrede ignorirali, no u međuvremenu su promijenili praksu i više ništa ne prijavljuju. “Prijave su se pokazale beskorisnima. Policija iz nekog samo njima znanog razloga online prijetnje ne tretira naročito ozbiljno. Ako i podignu optužnicu, potencijalno nam mogu stvoriti dodatne probleme jer u tom slučaju osoba koja prijeti dobiva u sklopu optužnice osobne podatke osobe kojoj je prijetila, uključujući i adresu stanovanja”, pojašnjava.
Glavna miskoncepcija u vezi fact-checking novinarstva jest da se ono bavi cenzuriranjem narativa koji se kose s navodnim interesima financijera takve vrste novinarstva. No primjer suradnje Mete i fact-checkera pokazuje da fact-checkeri nemaju ovlasti za brisanje sadržaja, već su, primjerice, dostavljali izvješća o rezultatim svojih istraživanja o specifičnim tvrdnjama. Drugim riječima, fact-checking ne briše informacije, već ih potvrđuje, osporava i/ili kontekstualizira.
Međutim, do burne pa i agresivne reakcije dolazi kada se ospore tvrdnje koje su u službi nečije ideologije, pogotovo ako se pri tome angažiraju javne ili političke figure huškajući svoje sljedbenike na fact-checkere jer preuzimaju “monopol nad istinom”. Poziv na linč dolazi i od medijskih outleta, kao što su Narod.hr ili Liberal.hr, a vrste online zlostavljanja kreću se od neukusnih komentara i prijetnji fizičkim nasiljem pa čak do zastrašivanja novinara i novinarki silovanjem ili ubojstvom. Fact-checkeri su često žrtve i tzv. SLAPP tužbi, odnosno tužbi koje ciljano odvraćaju novinare, medije i aktiviste od tema koje se tiču javnog interesa.
Online zlostavljanje posebno je usmjereno prema novinarkama, kako se navodi i u članku objavljenom na stranici Sindikata novinara Hrvatske. Tako, primjerice, uvrede u komentarima ispod članaka rijetko imaju veze s tematikom teksta, a često sa širenjem mizoginije. Novinarke se ne kritizira zbog onoga o čemu pišu, već ih se napada zbog toga što su žene i degradira ih se na spolnoj osnovi. Prema članku SNH-a, porast online nasilja u direktnoj je vezi s porastom širenja dezinformacija, osobito za vrijeme pandemije koronavirusa. Osim toga, razdoblja pojačanog online nasilja su i izborni periodi, oružani konflikti, prirodne katastrofe, korupcijske afere ili politički skandali i ostalo.
I na udaru Mete, koja je u vlasništvu Marka Zuckerberga, a u čijem su sastavu Facebook i Instagram, našli su se fact-checkeri, koje je Zuckerberg ukinuo i zamijenio bilješkama zajednice, koje su pak generirane od korisničkih podataka. Ovakav sustav prethodno je implementiran na X-u (nekadašnjem Twitteru), što je rezultiralo velikim porastom govora mržnje na toj društvenoj mreži, osobito nakon što ju je preuzeo Trumpov bliski suradnik Elon Musk. Ova odluka došla je kao zaokret u dosadašnjoj Metinoj politici po pitanju provjere informacija, pogotovo ako se uzme u obzir Zuckerbergovo nekadašnje oduševljenje rezultatima tog obustavljenog programa.
Iako je program suradnje između Mete i fact-checking organizacija pokrenut kako bi pomogao zaštititi milijune korisnika od prijevara i teorija zavjere, Zuckerberg je objasnio svoju odluku time da su “fact-checkeri previše pristrani” čime ugrožavaju dano im povjerenje. Taj argument koristi i novoizabrani američki predsjednik Donald Trump, što može poslužiti kao ohrabrenje da se nezadovoljna publika obračuna verbalno, a možda i fizički s novinarima koji demantiraju falsificirane tvrdnje koje češće idu u prilog desnici.
U istraživanju Harassment of Fact-checking Media Outlets in Europe od dvanaest počinitelja online nasilja, devetero ih je opisano kao desno orijentirani, dvoje kao pripadnici desnog centra, a samo jedan kao ljevičar. To je istraživanje obuhvatilo velik dio medijskih fact-checking outleta iz južne Europe te je pokazalo da je čak 90 % ispitanika iskusilo neki oblik zlostavljanja, dok ih je 29 % iskusilo redovno zlostavljanje od javnih figura.
Meta bi promjenu moderiranja sadržaja mogla uvesti i na europsko tržište. Što se tiče Hrvatske, još nije usvojen Zakon o provedbi EU Akta o digitalnim uslugama, koji bi se bavio uklanjanjem nezakonitog sadržaja na internetu, kao što je govor mržnje te širenje dezinformacija i štetnog sadržaja za djecu.
Iva Nenadić, znanstvena koordinatorica Centra za pluralizam i slobodu medija Europskog sveučilišnog instituta, komentira Metino povlačenje iz Kodeksa djelovanja protiv dezinformacija: “Posebno je problematičan izravno neprijateljski jezik koji je Zuckerberg koristio optužujući medije i EU za cenzuru, a fact-checkere za političku pristranost. Takve izjave pridonose klimi neprijateljstva i povećavaju rizik od zastrašivanja i nasilja prema fact-checkerima, istraživačima i novinarima koji se bave dezinformacijama. Zuckerberg i Musk zloupotrebljavaju diskurs slobode govora kako bi svoj biznis izuzeli od odgovornosti za sistemske štete koje uzrokuju kako za mentalno zdravlje maloljetnika, tako i za integritet informacijske sfere i demokratske procese.”
Tijana Cvjetićanin, autorica istraživanja Harassment of Fact-checking Media Outlets in Europe, fact-checking novinarka i supokretačica platformi Istinomjer i Raskrinkavanje u Bosni i Hercegovini, tvrdi kako je promjena trenutne klime vrlo zahtjevna: “S radom fact-checkera češće su upoznati ljubitelji teorije zavjera, i to doprinosi toj dosta agresivnoj atmosferi koju doživljavamo. Pre pandemije nismo uopšte imali takva iskustva, tada je opšta publika doživljavala Raskrinkavanje kao resurs, kao redakciju kojoj se obraćaju kada stvarno imaju neko pitanje, žele da se nešto proveri, a ne zato što hoće da ih optuže da rade za Billa Gatesa koji hoće da čipuje planetu. Pandemija je stvarno dosta radikalizovala ljude i značajno je promenila diskurs.”
Na pitanje kako općem građanstvu objasniti da fact-checking nije tu zbog cenzure i nametanja vlastitog narativa, već radi osporavanja netočnih informacija, Cvjetićanin odgovara: “Zaista nastojimo da sve što radimo bude transparentno, zasnovano na činjenicama i dobro objašnjeno. Ali ono što je tu zapravo potrebno, a za što većina redakcija nema resursa, vremena i kapaciteta, jesu nekakve komunikacijske kampanje koje bi imale sličnu vidljivost i mogućnost da pariraju pozivima na linč koji se dešavaju na veoma posećenim i veoma praćenim stranicama na društvenim mrežama. Ironično, s obzirom da su to isti ljudi koji tvrde da su cenzurisani, da im je onemogućena vidljivost, a zapravo imaju veoma stabilan i značajno visok broj ljudi na svojim kanalima koji ih slušaju i shvataju ozbiljno.”
Prema Kaznenom zakonu, napad na osobe koje rade posao u javnom interesu, a među njima su i novinari, može se sankcionirati kaznom u trajanju od šest mjeseci do pet godina zatvorske kazne. No istraživanje Tijane Cvjetićanin pokazuje da fact-checkeri obično ne prijavljuju online uznemiravanja, a kada ipak prijave, policija im najčešće kaže ili da ne mogu učiniti ništa ili da će istražiti prijavu, uz malo ili nimalo povratnih informacija. Online nasilje nad novinarima se očito ne prepoznaje kao ozbiljan problem.
Tekst je nastao u sklopu Kulturpunktove novinarske školice uz mentorsku podršku Barbare Matejčić.
FOTO: Agence Olloweb / Unsplash
*Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “Odgovorno novinarstvo: Uspostava provjere činjenica kao standard dobre prakse”, kojeg provode Radio Rojc i portali Kulturpunkt i Vox Feminae. Projekt se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.