Bruno Krajcar, glavni urednik HRT-ove (Hrvatska radiotelevizija) regionalne postaje Radio Pula, i ove je godine najavljen kao izvođač na gradskoj manifestaciji Pulske noći 2025., koju organizira Grad Pula. Nije mu to prvi put, ni na toj pozornici, ni na sličnim događanjima u organizaciji gradskih ustanova. I to ne bi bilo sporno da istodobno nije osoba koja uređuje informativni program javnog radija koji redovito, između ostalog, izvještava o istim gradskim institucijama.
Riječ je o jasnom primjeru miješanja javne funkcije i privatnog interesa. Krajcar je urednik informativnog medija javnog servisa, dakle osoba od koje se očekuje profesionalna distanca, nepristranost i urednička neovisnost. Istodobno redovito nastupa na događanjima koje financira ili organizira Grad. Tako nestaje granica između onoga tko o događaju izvještava i onoga tko na njemu sudjeluje.
Pulske noći 2025. organizirane su pod pokroviteljstvom Grada Pule, a poslove organizacije Grad je za 2025. povjerio Javnoj ustanovi Pula Film Festival. Krajcar je najavljen kao izvođač u službenom programu manifestacije. U istom trenutku, HRT ga vodi kao glavnog urednika Radio Pule.
To miješanje uloga, da osoba koja odlučuje o uređivačkom sadržaju javnog radija ujedno nastupa na pozornici događaja koje organiziraju tijela o kojima taj radio izvještava, u suprotnosti je s osnovnim novinarskim načelima.
Prema Kodeksu časti Hrvatskog novinarskog društva, novinari i urednici dužni su izbjegavati svaku situaciju u kojoj njihov privatni interes može utjecati na profesionalnu objektivnost. Ako takva situacija i nastupi, moraju se izuzeti iz uređivanja tih tema, a javnost mora biti obaviještena.
No, nije to jedini primjer preplitanja osobnog interesa i javne pozicije Krajcara. Osim što je urednik on je i autor pjesme “Dobro jutro, Istra”, koja se, prema navodima lokalnih medija, redovito emitira u programu Radio Pule. Glas Istre naziva Krajcara „poznatom istarskom glazbenom veličinom“, a HRT je pjesmu predstavio u službenom članku na Radio Puli.
Tu se otvara ključno pitanje; ostvaruje li Bruno Krajcar osobnu financijsku korist iz etera koji uređuje?
Svako emitiranje glazbe na radiju uključuje plaćanje naknade kolektivnoj organizaciji HDS ZAMP-u (Hrvatsko društvo skladatelja / Zaštita autorskih muzičkih prava), koja ta sredstva raspodjeljuje autorima prema listama emitiranja. Dakle, što se pjesma češće pušta, to je veća isplata autoru, u ovom slučaju glavnom uredniku čija se pjesma vrti u programu koji on uređuje.
Koliki je iznos tih naknada, javnost ne može saznati. HDS ZAMP nije tijelo javne vlasti niti pravna osoba s javnim ovlastima u smislu ZPPI-ja (Zakona o pravu na pristup informacijama), što je vidljivo i iz prakse Povjerenika za informiranje; u jednom predmetu HDS izrijekom navodi da nije obveznik ZPPI-ja, pa se traženje ugovora ne tretira kao upravni predmet po tom zakonu. Drugim riječima, građani i pretplatnici javnog servisa nemaju načina doznati koliki iznos posredno, kroz ZAMP, odlazi uredniku – autoru za emitiranje vlastitih skladbi.
Je li to dopustivo u medijskoj profesiji? U komercijalnim medijima, možda. Na javnom servisu, sigurno ne.
Javni servis, poput HRT-a, nije obična medijska kuća. On ne smije samo izgledati kao nepristran, on to mora i biti, u svakom svom kadru, postupku i uredničkoj odluci. Kad glavni urednik postane izvođač na bini Grada i kad se istodobno u njegovom programu emitira njegova pjesma, publika stječe opravdan dojam da uređivačka autonomija ne postoji.
Uređivačka funkcija nosi moć, moć izbora tema, sugovornika, akcenata. Ako osoba s tom moći sudjeluje u događajima o kojima odlučuje hoće li i kako biti predstavljeni, riječ je o ozbiljnom narušavanju vjerodostojnosti.
Na međunarodnoj razini standardi su strogi i jasni. EBU (Europska radiodifuzna unija), čiji je HRT član, ističe da novinari i urednici javnih servisa moraju poštovati najviše etičke standarde neovisnosti od vlasti i interesa; preporučuju se unutarnji mehanizmi kontrole vanjskih angažmana, a često i zabrana kad postoji i najmanja mogućnost utjecaja na sadržaj.
Istraživanja pokazuju da preplitanje osobnih interesnih veza s uredničkim odlukama često vodi u samocenzuru i neobjavljivanje (“ubijanje”) vijesti. Veliko paneuropsko istraživanje Vijeća Europe bilježi kako su novinari, pod pritiscima vlasnika, oglašivača ili vlastitih organizacijskih interesa, svjesno izostavljali informacije ili “ublažavali” kritične teme. To je jasan mehanizam kojim se preklapanje uloga pretvara u praznine u informiranju javnosti.
Širi istraživački korpus o tzv. “medijskom zarobljavanju” (media capture) opisuje kako povezanosti s političkim i ekonomskim centrima mijenjaju ponašanje redakcija: od pomaka kriterija do ograničavanja tema i samocenzure, što dugoročno oskudijeva kvalitetnim informacijama.
Za normativni okvir vrijedi i suvremena tipologija “informacijskog poremećaja” (Council of Europe): u eri misinformacija, disinformacija i malinfor macija svako institucionalno slabljenje uredničke autonomije, uključujući preklapanje javne funkcije i privatnog interesa, povećava rizik da krivi narativi zamijene točne informacije.
Zaključak je jasan. Ovdje ne govorimo o pretpostavci, nego o činjenicama: urednik javnog servisa nastupa na događaju Grada kojeg redakcija pokriva, njegovo djelo se redovito emitira u eteru kojim upravlja, a istodobno se preko ZAMP-a ostvaruje potencijalna materijalna korist. U pitanju je klasičan primjer sukoba privatnog interesa i javne funkcije.
HRT, kao javni servis, ne smije dopustiti takve prakse. Ako želi zadržati makar ostatak povjerenja publike, a podaci Reutersova instituta pokazuju da je to povjerenje ozbiljno poljuljano, mora jasno razgraničiti tko uređuje, tko nastupa i tko zarađuje. Jer uloga urednika ne može biti i jedno i drugo i treće.
Kad jednom urednik stane na binu lokalne vlasti, sutra neće uvjerljivo pitati što se iza te bine događa.
Branimir Slijepčević
*Ovaj tekst nastao je u sklopu projekta “Odgovorno novinarstvo: Uspostava provjere činjenica kao standard dobre prakse”, kojeg provode Radio Rojc i portali Kulturpunkt i Vox Feminae. Projekt se financira kroz bespovratna sredstva iz sredstava Mehanizma za oporavak i otpornost, dodijeljena od strane Agencije za elektroničke medije. Izneseni stavovi i mišljenja samo su autorova i ne odražavaju nužno službena stajališta Europske unije ili Europske komisije, kao ni stajališta Agencije za elektroničke medije. Europska unija i Europska komisija ni Agencija za elektroničke medije ne mogu se smatrati odgovornima za njih.