“Ono što nam pokazuju istraživanja i praksa u radu s djecom i mladima je da su jako prisutni u virtualnom okruženju i ne možemo više odvajati realno od virtualnog okruženja. Oni jedan dio svog identiteta grade putem društvenih mreža, zadovoljavaju potrebu za druženjem, za komuniciranjem, uspostavljanjem odnosa i uče putem medija. Uz sve te prednosti naravno, moramo biti svjesni rizika. Generalno govorimo o vršnjačkom nasilju u virtualnom okruženju gdje imamo dva smjera: vrijeđanje, ogovaranje i slično, a drugo je prosljeđivanje fotografija bez dopuštenja osoba, snimanja tučnjava koje se prenosi uživo. To su modaliteti koji bez virtualnog okruženja bez mobitela ne bi ni postojali. S druge strane, govoreći o rizicima, imamo ovisnost o internetu, o društvenim mrežama i video igrama. Znanstvenim istraživanjima se pokazalo da se događaju iste promjene u mozgu, kad već govorimo o razvijenog ovisnosti, što se događa kad unosimo neku psihoaktivnu tvar. Dakle, sustav nagrađivanja u mozgu se na jednak način aktivira”. Riječi su to Sabine Mandić doktorice znanosti na Odsjeku za poremećaje ponašanja pri edukacijsko rehabilitacijskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gošće emisije “Zdravo društvo” Galbrijele Galant Jelenić.
“Djeca i mladi su najranjivija skupina, jer mi odrasli razvojno imamo razvijene mehanizme da možemo kritički promišljati sadržaje koje vidimo, dok s djecom, pogotovo mlađom od 15 godina to nije slučaj. Isto tako, u toj dobi njima su vršnjaci značajniji od roditelja i oni će prije poslušati što su negdje njihovi vršnjaci pogledali na internetu nego što im roditelji govore kakve sadržaje bi trebali gledati. Tako da mislim generalno, društvo nije zakazalo, ni roditelji nego je takva situacija da mladi imaju pristup brojnim informacijama a nemaju kapaciteta da razluče što je, a što nije točno” – veli Sabina Mandić.
Vezano za virtualno okruženje i problemi koji se javljaju, Mandić navodi da su to najčešće problemi s vidom, s koncentracijom, pozornosti u školi, a sve zbog prekomjernog korištenja interneta.
Na upit kojim se platformama djeca i mladi najčešće koriste, Mandić navodi da su to, za osnovnoškolce snapchat, tik-tok, discord, a kod srednjoškolaca uz ove tri, instagram, BeReal te video igre. “Što se tiče novih fenomena poduža je lista. Jedan od njih je “fomo” (fear of missing out), odnosno strah od propuštanja koji se odnosi na to zbog toga da bi bili u toku sa svim informacijama konstantno provjeravaju svoje mobitele. To se pokazalo jako štetnim za njihovo pozornost. U svoje slobodno vrijeme konstantno provjeravaju mobitel. Novi fenomen vezan za partnerske odnose je i javno objavljivanja veze i javni prekid, što isto može biti problematično. Imamo i “ghosting” gdje se veze prekidaju na način da se prestanemo javljati, postanemo duhovi.” – veli Mandić, dodajući kako postoje i drugi problematični fenomeni kao što su “happy slaping” i osvetnička pornografija.
“Naš zadatak kao roditelja, skrbnika ali i svih dionika društva, nastavnika i stručnih suradnika, trenera na slobodnim aktivnostima je da se educiramo i znamo prepoznati probleme kod djece i mladih na vrijeme i reagirati na njih. Ne bih svalila na nikog krivicu . Puno nas odraslih o tim temama ne znam dovoljno i onda nam je uopće neugodno započeti razgovor s mladima o tim temama. Vrijeme je da počnemo otvoreno razgovarati” – kaže Mandić, dodajući kako je ključno mlade učiti odgovornom i uražvnoteženom korištenju interneta, “jer oni imaju kapaciteta shvatiti što je dobro a što nije, ali zbog svoje razvojne dobi nemaju tu kočnicu koja će ih spriječiti da ne krenu u neka rizična ponašanja u tom virtualnom okruženju”.
Priredio: Dejan Štifanić