U programu Radio Rojca gostovala je Nataša Vajagić, iz porečkog Centra za građanske inicijative. Razgovarali smo o medijskoj pismenosti u kontekstu mogućeg sustavnog širenja homofobije, transfobije i seksizma, među kojima se ističu portal Narod.hr i pulski Glas Istre.
Krećemo s prvim slučajem, onim portala Narod.hr, kojeg inače vodi udruga U ime obitelji, čija je predsjednica Željka Markić, što će biti važno kasnije, kada bude riječi o političkoj motivaciji iza ovakve vrste izvješćivanja. O portalu je već pisao novinar Hrvoje Šimičević, a u samo 48 dana prošle godine, kada je portal objavio 128 članaka na temu Hrvata u Zambiji, gošća je otkrila da njih 71 sadrži elemente transfobije i homofobije. Slučaj je prijavljen pravobraniteljici za ravnopravnost spolova, Agenciji za elektroničke medije, Hrvatskom novinarskom društvu i Državnom odvjetništvu, da bi rezultat prijave bio upozorenje od strane pravobraniteljice, zbog elemenata koji LGBTIQ osobe dovode u nesiguran položaj, uznemiravanja i diskriminacije na temelju rodnog identiteta i seksualne orijentacije, a portal je onda taj pravobraniteljičin potez deklarirao pokušajem cenzure.
Agencija, koja za razliku od pravobraniteljice, ima mogućnost sankcioniranja medija, u slučaju nije vidjela ništa sporno, osim u jednom članku, u kojem se navodi identitet jednog dječaka, pa sukladno tome nije izdala sankcije ili opomene. Sličan je slučaj bio onda kada je Centar odlučio prijaviti emisiju Bujica i voditelja Velimira Bujanca. Na tom temelju, gošća naglašava da se vrlo moguće ovdje radi o pristranosti, obzirom na neusklađenost kontrolnih tijela, pri kojima su mišljenja istih potpuno neusklađena, kao i akcije koje se onda poduzimaju ili ne poduzimaju. Na koncu, problematičnost je i u tome što je portal financiran iz Fonda za medijski pluralizam.
U prijavi za fondove govore se neistine, nastavlja Nataša, pa se na koncu zakidaju prava trans osoba, pod krinkom brige za njihovo mentalno zdravlje. Vrlo je jasno, naglašava, da se sustavno radi na ukidanju prava za LGBTIQ osobe, a ovo je još samo jedan način. Ovdje se vraćamo na vodstvo portala, dakle udrugu Željke Markić. Ovo je način “pakiranja” ideologije, umotavanjem iste u katoličanstvo i tradicionalizam, protiv kojeg se zapravo nitko ne žali, jer se čini beznadnim, govori gošća. Ono što je u tome zabrinjavajuće jest da su u borbi protiv prava za koje se borimo, kao što je to ono na pobačaj, te u borbi ukidanja onih prava koje već imamo, uvijek isti ljudi, iza kojih je uvijek ogromna količina javnog novca dobivenog od javnih institucija, a koji pritom ne poštuju vlastiti ustav.
“Žalosno je da Glas Istre uzima istu retoriku Naroda.hr, te da se čak međusobno prenose”, nastavlja Nataša, pa objašnjava dalje da su u ovom slučaju sporni tekstovi Helene Mostarkić Gobbo. Njene je tekstove već prenio i prenaša spomenuti portal, a pravobraniteljica je na njene homofobne i transfobne članke već reagirala, iako uzalud, kako se oni opetovano objavljuju u Glasu Istre. U pozadini je njenih tekstova, veli gošća, guranje “natrag u ormar”, na način da seksualna orijentacija ili rodna opredijeljenost drže za sebe, a da je u korijenu nezadovoljstva rad aktivista i aktivistkinja koji su svojim djelovanjem nametnuli to da se individue te grupe osjećaju loše.
Ovo nije sve, a gošća veli da je sklona vjerovanju da se određeni intervjui zapravo izmišljaju, nakon što je pročitala da je jedna trans osoba pravobraniteljici prijavila trgovanje hormonima od strane jedne istarske LGBTIQ udruge, što je neistina, veli, obzirom da ni CGI Poreč ni pulski Proces, o tome nemaju saznanja a i njihove su aktivnosti jako daleko od optužbi.
Kad govorimo o transrodnoj djeci, veli Nataša, brojni rizici te populacije dolaze iz nedostatka podrške od strane okoline, pa je zato važno da im se podrška i razumijevanje pruže. Da postoje portali, u kojima se nepristrano o tome informira, klima bi se zasigurno promijenila i moglo bi se govoriti o iskrenoj i nužnoj brizi. Ovako se to ne čini, a pritom se valja zapitati, financiraju li javni novci širenje laži, obzirom na količinu novaca koje ova dva medija dobivaju putem javnih financiranja?
Promjena bi mogla doći, nastavlja gošća, u formi edukacije. “Javnost treba biti educirana, a Građanski odgoj i obrazovanje mjesto je u školstvu, gdje bi se te teme trebale i obrađivati”, veli. Kad govorimo, ipak, o Građanskom odgoju i obrazovanju kao međupredmetnoj temi, jasno je da se o trans osobama ondje ne govori. Na učiteljima je odlučiti kako će temu obraditi, a posljednji priručnik, izdan 2014. u potrebi je obnove. CGI i udruga Dugine obitelji upravo rade na prijavi za projekt izrađivanja modula, kojim bi edukatorima mogao pomoći u predavanju teme. U sklopu europskog projekta UNIQUE, kojeg je udruga već sprovela, izgrađen je sistem kojim će stručni radnici u školama online educirati o LGBT osobama, problemima i načinima pružanja podrške.
O medijskom izvještavanju o temi, udruga je također napisala priručnik, još 2018. On je sada dostupan online, a prilikom objave, upriličen je i event. Odaziv je, veli Nataša, bio mali, ali je to i očekivano. Ipak, ne treba kriviti potkapacitirane novinare, već urednike koji bi morali imati volju da o ovome uče, neovisno o politici novine. Mediji dakle, prilike imaju da nauče kako obrađivati temu, no izbjegavanje je toga ciljano i svjesno, kao što je i produkcija homofobnih i transfobnih stavova svjesna i namjerna. Na koncu, gošća veli kako se sve svodi na poštivanje zakona i ustava, te da udruga ne traži ništa više od toga. Da se kodeks poštuje, ne bi bilo ovakvih situacija i prijava jer se zakoni ne bi ni kršili.
Nataša je inače i voditeljica Facebook stranice Seksizam naš svagdašnji, unutar koje objavljuje seksizam u medijima i oglašavanju, pa ih je tako skupljeno, primjerice, 270 unutar samo jednog mjeseca. Nakratko se osvrćemo na primjer reklame za zagrebački shopping centar West Gate, koja je seksistička ne samo za žene, već i muškarce te iza sebe krije problematike ukorijenjene puno dublje od samog seksizma. To otvara čitav niz pitanja ekonomije i povijesti na kojima je iznjedren seksizam, naglašava gošća, pa veli da je seksizam u javnom prostoru i medijima, jednom kad ga se vidi, nemoguće ne zamjećivati.
Cijeli razgovor možete poslušati na sljedećem linku:
Pripremila: Ana Predan