Uoči drugog predavanja Ljetnog semestra Centra za kulturološka i povijesna istraživanja socijalizma, razgovarali smo sa Jelkom Vukobratović, etnomuzikologinjom i docenticom na Odsjeku za muzikologiju Muzičke akademije Sveučilišta u Zagrebu. Jelka će u četvrtak, 13.4. od 17 sati održati predavanje pod nazivom Jugotonov “prozor na zapad”: strana popularna glazba u ranoj jugoslavenskoj diskografiji. Predavanje je isključivo online i moći će se pratiti u virtualnoj dvorani.
Sama tema predavanja dio je šireg projekta “Diskografska industrija u Hrvatskoj od 1927. do kraja 1950-ih”, na kojem uz Vukobratović radi još 7 kolega, muzikologa i etnomuzikologa iz Zagreba, dok je voditeljica projekta Naila Ceribašić sa Instituta za etnologiju i folkloristiku. Naša gošća objašnjava da su se odlučili baviti najranijom povijesti domaće proizvodnje gramofonskih ploča koja je počela 1927. godine u Zagrebu, s obzirom na relativnu neistraženost ove teme. Pošto je riječ o komercijalnoj proizvodnji, trebalo je proći gotovo sto godina da netko prepozna da je to dio povijesti, kulture i baštine ovih prostora, govori Jelka. Rad na projektu počeo je 2020. godine, i od onda Jelka i kolege rade na tome da registriraju gdje su sve te ploče pohranjene, gdje se do njih može doći, te da vide šta se točno proizvodilo u tom periodu. Bitno je spomenuti da je do kraja pedesetih godina prošlog stoljeća, zagrebačka proizvodnja bila gotovo jedina koja je pokrivala prostor bivše Jugoslavije.
Ploče koje su u fokusu projekta bile su izrađene od šelaka, materijala koji se koristio prije pojave vinila. Riječ je o prirodnom laku, po svojstvima puno čvršćem, ali istovremeno podložnijem pucanju od vinilnih ploča. Za slušanje takvih ploča potreban je i poseban gramofon sa odgovarajućom iglom, dok se vrte na 78 okretaja, za razliku od kasnijeg standarda od 45, odnosno 33 okretaja u minuti. Ograničenje ploča od šalaka je i trajanje zapisa koji se na njoj može zapisati: 3 do 4 minute po strani ploče značilo je da je klasična glazba bila najmanje zastupljena, eventualno operetne arije ili neki kraći instrumentalni materijali, objašnjava nam Jelka.
Prva diskografska tvrtka na ovim prostorima, Edison Bell Penkala, podružnica je londonske tvrtke Edison Bell, a sa svojim radom započela je 1927. godine, te je sva produkcija bila odrađena u Zagrebu. Prije toga strane tvrtke bi dolazile na područje bivše Jugoslavije, snimile materijale, u svojoj matičnoj zemlji odradile master i potom na ovo tržište slale gotove ploče. Zagrebačka podružnica uspjela je nastaviti proizvodnju čak i kad je, tokom Velike depresije, matična tvrtka otišla u stečaj. Ipak, to nije dugo potrajalo te je sa svojim radom prestala 1936. godine.
Druga tvrtka koja je nastala bila je Elektroton, privatna tvornica koja je počela sa radom u Ljubljani kasnih 30ih, potom se preselila u Zagreb i djelovala je u vrijeme NDH. U tom razdoblju se produkcija mijenja: gotovo ništa se ne snima u tom periodu, koriste se prethodno snimljene matrice Edison Bell Penkale i ponovno izdaju probrane ploče ili uvoze ploče talijanskih i njemačkih proizvođača na ove prostore. Zanimljivo je spomenuti da nije bio dozvoljen uvoz američkog jazza, što zbog rasnih zakona, što zbog politike zabrane savezničke kulture u to vrijeme. Nakon oslobođenja 1945. se ta tvornica nacionalizirala, ali nije ništa proizvodila do 1947., kada je sa preimenovanjem u Jugoton opet započela domaća proizvodnja, od snimanja, proizvodnje ploča do prodaje na domaćem tržištu.
Glazba koja se proizvodila je raznolika, govori Jelka, ali je ovisila o društveno političkim i povijesnim okolnostima. Ipak, naglašava da je diskografska industrija bila na neki način prepuštena tržištu i da sama procjeni gdje će što plasirati, a gdje povući granicu. Fokus Jelkinog predavanja su prepjevi stranih pjesama u tom periodu. “Kad god je postojala domaća proizvodnja, popularna glazba se puštala na domaće tržište na način da ju izvode domaći izvođači, da ju domaći aranžeri i ansambli obrade i da se ona prepjeva na hrvatski ili srpski jezik”, objašnjava gošća. Ta praksa je bila normalna u međuratnom razdoblju, a nastavila se i nakon Drugog svjetskog rata. Od 1949. pa nadalje događa se procvat popularne glazbe, što prepjeva inozemne glazbe, ali i domaće zabavne glazbe, koja svoj uzlaz prati kroz pedesete godine prošlog stoljeća.
Za zemlje istočnog bloka, jugoslavenska diskografska industrija bila je uistinu prozor na zapad, ljudi iz tih zemalja su u Jugoslaviju dolazili kupovati ploče zapadne zabavne glazbe. Jugoton još sredinom 50-ih potpisuje ugovore sa američkim diskografskim tvrtkama i već tada originalni zapisi dolaze na jugoslavensko tržište. Tu zapravo počinje druga faza otvaranja prema utjecajima zapadne kulture, zaključuje naša gošća.
Cijeli razgovor možete poslušati na sljedećem linku:
Fotografija: FB Centar za kulurološka i povijesna istraživanja socijalizma
Razgovarala: Nevena Trgovčić
Pripremio: Saša Stepanović