Povodom Svjetskog dana mira i prošlotjednog predavanja u Sveučilišnoj knjižnici u Puli pod nazivom “Mirovni aktivizam”, gošća “Obavjesnog razgovora” Nevene Trgovčić bila je dugogodišnja mirovna aktivistkinja Vesna Teršelič.
“Povodom svjetskog dana mira vrlo je važno sebi postaviti pitanje što je moja odgovornost za mir. Bilo u svojoj okolini, bilo za migrante koje prolaze kroz Pulu koji često trebaju pomoć svih nas. Kad kažemo mir svi pomisle na rat i mirovne inicijative međutim, mir se tiče svih situacija u kojima se javlja diskriminacija, direktno nasilje ili psihičko nasilje. Djelovanje za mir uvijek polazi od svakog od nas i pitanje je li se sami sa sobom osjećamo u miru, kako se osjećamo u svojoj obitelji, na radnom mjestu, u školi”. – veli Teršelič.
Govoreći o Domovinskom ratu Teršelič veli kako su Hrvatska i susjedne zemlje opterećene suženim pogledom na rat. “Kad pogledate Deklaraciju o domovinskom ratu, taj se rat sagledava samo iz perspektive povjesničara koji su po etnicitetu Hrvati i određene političke pripadnosti. Domovinski rat je imao istovremeno karakter obrambenog rata ali je imao i elemente građanskog rata. Kad imate takvu kompleksnu situaciju interpretacija nije jednostavna. Oko činjenica se ne bi trebali sporiti, ali dio demokracije i demokratizacije jest prihvaćati da će biti različitih interpretacija”.
Vesna Teršelič voditeljica je Documente, centra za suočavanje s prošlošću
te predstavnica Hrvatske u Regionalnom savjetu REKOM mreže pomirenja. “Položaj u kojem se nalaze mirovni aktivisti može biti uloga onog koji prstom ukazuje na problem, na civilne žrtve koje su zanemarene. Posebno kolege koje su imale prigovor savjesti prozivali su kao izdajice. Nažalost to je nešto što sada gledamo u Ukrajini. Naši prijatelji iz pacifističkog pokreta su pod pritiskom, doživljavaju premetačine stanova, a nema dovoljno podrške ni za ruske pacifiste one koji se protive ratu u Rusiji”,
“To je rasprava koja se u društvu uvijek vodi i naprosto, to su dva svijeta – naoružavanja i drugi koji se, počevši od sredine 19. stoljeću okreću prema humanitarnom radu, Uvijek je to ispreplitanje rata i drugih oblika rada i ja bih rekla da država u ratu oštro favorizira samo oružanu borbu i to se ne mijenja” zaključuje Vesna Teršelić.
Priredio: Dejan Štifanić