Grad Pula je danas, 16. kolovoza, raspisao Javni poziv za obavljanje poslova pomoćnika u nastavi za učenike s teškoćama u razvoju, kao i za stručnog komunikacijskog posrednika na stranicama škola, Zavoda za zapošljavanje i na stranicama Grada Pule. Prema iskazanim potrebama škola za 2022./2023. godinu, u Gradu Puli bit će potrebno 96 pomoćnika u nastavi i jedan stručni komunikacijski posrednik za 128 učenika s teškoćama u razvoju.
Međutim, zbog loših uvjeta rada na koje pomoćnici u nastavi ukazuju proteklih godina, a posebice zbog niske satnice od 25 kuna, postoji realna mogućnost da se na natječaj neće javiti dovoljan broj ljudi. Također, iz Udruge pomoćnika u nastavi upozoravaju na potencijalni problem, a to je da će određen broj pomoćnika početi raditi kao osobni asistenti zbog boljih uvjeta rada koji uključuju puno radno vrijeme i veću plaću.
“Prosječna satnica je 25 kuna neto, ali imamo primjere, kao što su Križevci, gdje kolege rade za 19 kuna. Osim te različite cijene sata, problem je i to da radimo školske sate, 45 minuta i da bi trebali biti prijavljeni na pune sate, odnosno 60 minuta. Pa smo tako prijavljeni na 2 sata i 25 minuta umjesto na 4 sata, koliko zapravo radimo. Tako da bi, nakon deset godina rada na pola radnog vremena, trebali imati 5 godina radnog staža, a vi nemate ni tri godine zbog tog uskraćivanja, odnosno krađe što se tiče same prijave”, navodi predsjednica Udruge pomoćnika u nastavi Iva Tadić.
No primjeri kršenja njihovih prava tu tek počinju. Još jedan drastičan primjer odnosi se na bolovanje, objašnjava sugovornica za Radio Rojc:
“Kada su na bolovanju, drugi zaposlenici u školama dobivaju 85% plaće, dok pomoćnici u nastavi dobivaju 70% plaće. A već imaju sramotno male niske plaće, dakle 2,000-2,500kn, najviše 3,000. Ima i primjera koji imaju sada do 4,000-4,200kn, ali to je u srednjim školama, gdje je satnica 30-35 sati i tamo gdje je cijena sata 30kn, što su samo dvije jedinice lokalne samouprave, koje su svojim pomoćnicima povisile cijenu sata, svi ostali imaju prosjek”, kaže Iva.
“Tretiraju nas kao vanzemaljce koji smetaju školi”
Prijedlozi Udruge jesu da pomoćnici u nastavi dobiju ugovore na minimalno četiri godine, jer poslije školske godine idu na burzu i prolaze kroz isti proces kao i osobe koje se prvi put javljaju za taj posao, te se neki od njih i po nekoliko puta prijavljuju za isti posao. Štoviše, pomoćnici u nastavi se sustavno drukčije tretiraju i ne uživaju ista prava kao ostali zaposlenici u školama.
“Uvijek imamo to razdoblje ‘na određeno’ koje nikako da postane ‘na neodređeno’ i da postanemo kao i naše kolege profesori koji imaju kontinuitet. Nalazimo se u školama duže nego neki profesori i učitelji, a u principu smo nitko i ništa. Iako smo školovani i imamo visoku izobrazbu, tretiraju nas kao osobe druge klase, neki vanzemaljci koji smetaju školi. Mi želimo ravnopravnost, da nam se priznaju prava koja se većini priznaju iz kolektivnog ugovora.”
Osim toga, ona vjeruje da se pomoćnici u nastavi trebaju školovati isto kao učitelji i profesori te imati kontinuitet u svojim izobrazbama, jer 20 sati tjedno nije dovoljno za rad s djetetom koje ima teškoće.
“Mi ćemo 1. siječnja prijeći na novu valutu i već imamo poskupljenje unazad nekoliko mjeseci, a naša plaća stoji od 2014. godine na istoj razini. Povećanje se dogodilo svim državnim i javnim službenicima, pogotovo našim prosvjetarima, mi nismo bili obuhvaćeni time. Bez obzira na ljubav prema djeci, je l’ mi to zaista možemo? S tim novcima koje dobijemo kao pomoćnici mi ne preživljavamo”, iskrena je Iva Tadić.
“Sramota je raditi pod ovim uvjetima”
Postojeći Pravilnik o pomoćnicima u nastavi i stručnim komunikacijskim suradnicima propisuje njihove obveze, no ne i njihovu zaštitu, a time ne predviđa ni kazne za kršenje njihovih prava. Još jedan primjer koji se često pojavljuje u praksi jeste planiranje rasporeda tako da pomoćnici u nastavi imaju rupe u rasporedu te su primorani da i tijekom neplaćenih sati budu uz učenika. Ili, ako asistent mora ići na bolovanje, sam mora pronaći zamjenu i sam je mora platiti.
“Obilježit ćemo dane, pojavit će se visoki dužnosnici, župani, gradonačelnici i, nakon toga, gase se svjetla i krećemo opet onim istim putem da u stvari niti jedinice lokalne samouprave niti samu državu nije briga za osobe s invaliditetom niti za djecu s teškoćama.”
Prema njenim riječima, status pomoćnika u nastavi bi bio puno bolje uređen kada bi zvaničnim dokumentima bilo jasno definirano tko je za što nadležan te kada bi jedna ustanova bila odgovorna za njih.
“Mi priželjkujemo da pomoćnici u nastavi i stručni komunikacijski posrednici potpadnu pod Ministarstvo znanosti i obrazovanja, jer bi onda svi pomoćnici u nastavi bili isti i imali bi status da su zaposlenici Ministarstva, što bi ih bolje ‘kotiralo’ unutar škola. Ovako kad ste pod različitim jedinicama lokalne samouprave, pa iz financiranja vlastitih sredstava, EU, pa ste pod udrugama… Svatko to tumači na svoj način”, primjećuje Iva i dodaje da postoji puno ‘crnog rada’ o kojem nitko ne želi pričati javno niti urgirati da se to ispravi.
Pitanje njihove mirovine također je neriješeno i neizvjesno.
“Ja ne znam kakva će mi biti mirovina. Ovim načinom rada, uskraćivanjem radnog staža koji je ionako mali jer radimo nepuno radno vrijeme, jednog dana ćemo biti socijalni slučajevi koji traže naknadu od države umjesto da ona sredi naš status i da postanemo punopravni zaposlenici na tržištu rada. Ako ćemo raditi pod ovim uvjetima kao što je, ne možete ništa i to je sramota. Kad dođe 1.1., što ćemo mi s time?”, pita se Iva u ime svih asistenata i asistentica i poručuje da država mora donijeti odluku što prije, a ne čekati rujan ili novi zakon.
Podsjetimo, pitanje o statusu pomoćnika u nastavi uputila je vijećnica Možema Ana Fonović pročelnici Ivani Sokolov na 15. sjednici Gradskog vijeća Grada Pule, nakon čega su se predstavnici asistenata sastali i s gradonačelnikom Filipom Zoričićem te im je rečeno da će se ponovo sastati u rujnu.
Cijelu emisiju Priručnik poslušajte na linku.
Ovaj tekst objavljen je temeljem Javnog poziva za financiranje programskog sadržaja od interesa za Istarsku županiju – Regione Istriana u 2022. godini.
Objavljeni programski sadržaj je odgovornost Saveza udruga Rojca i ne izražava službene stavove Županije.
Autorica: Marija Stojadinović
Foto: Unsplash/Adam Winger
