U emisiji Zdravo društvo gošća je Fani Bugarin Šoljan iz Centra za građanske inicijative Poreč, voditeljica programa za ljudska prava u Centru i voditeljica Mreža podrške i suradnje za žrtve i svjedoke kaznenih dijela.
“Nitko od nas nije spreman biti žrtvom. Kad smo u takvoj traumi, kad smo u takvom šoku i kad dobijemo tri ispisana lista papira sa kontaktima, sa imenima, nepoznatima više – manje, jako je teško se snaći. Kad nam se jave, upravo je to prva informacija – pojma nisam imala ili imao da vi postojite. Uopće nisam znala da mogu zatražiti takvu podršku. Kroz razgovor s tim ljudima, tada, u stvari mi, to što znamo i u teoriji, da u takvim šokovima vrlo, vrlo teško primamo te neke druge informacije. A činjenica je, da je takva vrsta podrške koju od nas dobijaju njima izuzetno važna. Znači, to je prvenstveno emocionalna podrška, to je siguran prostor, to je vrijeme koje imamo za te ljude i gdje imaju tu mogućnost apsolutno šutjeti, pričati, razgovarati, pitati, dakle, biti onakvi kako se osjećaju u tom trenutku.” – kaže Fani Bugarin Šoljan.
“Ovisno o kojem kaznenom dijelu govorimo, žrtve imaju dosta prava koje mogu ostvariti, a ostvaruju se na zahtjev i tu dolazimo do nečega što je relativno novo kod nas i provodi se i na policiji i na državnom odvjetništvu i u sudstvu. Zove se procjena žrtve, gdje mi u stvari kroz razgovor sa žrtvom pokušamo od nje dobiti one informacije koje su bitne za sam postupak u smislu da se žrtva što manje traumatizira ili retraumatizira, da ne mora tri puta pričati što joj se dogodilo, nego da recimo, može ići na audio video link, da može dati iskaz, da se to može snimati i kasnije koristiti u postupku. To je samo jedna od mogućnosti. Također ono što mi imamo mogućnost kroz zakon i što u stvari žrtva ima pravo ostvariti je to, da kroz sve te postupke ima pravo na osobu od povjerenja. Dakle, mi smo profesionalne prijateljice.”
“Mi ne možemo sudjelovati u postupku kao odvjetnice. Znači mi nismo odvjetnice, mi taj dio apsolutno niti radimo, niti smijemo raditi, ali smo tu baš ono… Osoba od povjerenja. Žrtvi je bilo drago što je mogla nekoga pitati nešto bez suzdržavanja i straha. Jer to jesu zaista neke situacije. Većina nas možda se s time nije susrela, ali možemo se nekako pokušati staviti u takvu jednu situaciju gdje osoba doživi nekakav šok i sad se suočava sa tim različitim instancama gdje mora govoriti. I sigurno nije jednostavno, nije lako. Prema tome, ta osoba od povjerenja može itekako pridonijeti dobrome. Naprimjer, vi kad ostvarujete neka prava, one su baš napisane formalno pravnim jezikom”.
“Znači mi nikada ne kažemo nekome sad moraš reći to, to, to i to, nego citirajte što vam je rečeno. I opišite i recite kako se vi tu osjećate. Nelagoda je velika, osim što je stvarno strah, koja osoba je nešto proživjela strašno, strah ju je. Boji se, ne zna kako će, ne zna gdje će. I onda još dodatno tako se mora izložiti. Ja razumijem, ljudima je to teško i tu smo mi ta podrška koja ih polako uvodimo, sve to skupaj ohrabrujemo i u stvari ono što najčešće kažemo da to jesu mjesta gdje se takve stvari govore”.
“Kompletna podrška je besplatna, sastoji se dakle od tog emocionalne podrške, informacije o pravima. Kolegica Elena Zahtila radi sa mnom, nas dvije radimo na programu. Ona je pravnica, u tom smislu imamo i pravno savjetovanje. Imamo vanjske suradnice psihologinja i trenutno je to Ivona Orlić. Ona daje psihološko savjetovanje, znači uvijek govorimo o savjetovanju, ne o terapijskom dijelu. To je besplatno i radimo sa osobama koje su punoljetne. To je važno naglasiti jer vrlo često nam se javljaju i roditelji ili rodbina od djece koje su u nekom kazenom postupku”.
Službeni telefon Centra za građanske inicijative Poreč je 095-3500-733.
Priredio: Dejan Štifanić