Događanja u Ukrajini goruća su tema svih svjetskih medija, no upravo je to i plodno tlo za dezinformacije, kako potvrđuje vojni analitičar i stručnjak za teme s područja obrane i sigurnosti Igor Tabak. On iz prve ruke potvrđuje da je najteži posao novinara filtrirati istinite informacije o događanjima na terenu.
“Iskreno rečeno, konkretnih vijesti ima relativno malo i one dolaze na kapaljku. Najveći posao je iz tog šuma izdvojiti one činjenične stvari koje su zapravo korisne i koje pametno govore o čitavoj ovoj situaciji. Dobar dio informacija ili dolazi od vojski ili je plasiran s namjerom da zbuni”, objašnjava Tabak.
Prema njegovim riječima, odmah je bilo jasno da će pobunjenicima biti pružena pomoć vrlo brzo, te da je sve oko narodnih republika na istoku Ukrajine koje je Rusija priznala bilo žestoko koreografirano.
“Svi koraci oko njih su išli glatko i jedan za drugim, gotovo mitraljeskim ritmom, i to je ukazivalo da se stvarno nešto događa. Do tad se čulo o raznim incidentima, za koje su neki pretpostavljali da bi mogli biti namjenski, umjetno napravljeni povodi za neku intervenciju, iako nije baš jasno je li Putinu, kad jednom krene s ovakvom kazališnom predstavom, trebaju neki konkretni povodi”, kaže analitičar.
On navodi da je riječ o kontroliranom elementu koji je vrlo uobičajen za državne medije i autokratske režime, što današnja Ruska federacija bez sumnje jest.
“Putin je vrlo stabilan ondje gdje je. Opoziciju je praktički satrao posljednjih godina raznim represivnim mjerama i moralo bi se dogoditi nešto spektakularno loše da dođe do nekakve promjene, a to ukrajinsko bojište još uvijek nije. Cijela stvar je prefriška i tek ostaje vidjeti kako će se stvari odvijati”, kaže Tabak i dodaje da je prvi udar uvijek na strani napadača.
Naš sugovornik naglašava da treba biti oprezan i suzdržan kada su u pitanju velike fraze poput “Treći svjetski rat”, “Kraj Europe kakvu znamo” i slično.
“Te priče su jako zgodne jer dobro zvuče, ali to su također procesi koji trebaju vremena. Treći svjetski rat je jedna floskula koje se puno ljudi često dohvati. Ovo za sad nije svjetski rat, ovo je rat u Ukrajini. Oko Ukrajine ima krajeva u koje bi on mogao eskalirati, primjerice Moldavija je u sličnoj situaciji jer u svome sastavu ima jednu rusku odbjeglu pokrajinu u kojoj su, još od ranih devedesetih, ruski mirotvorci koji sprečavaju bilo kakvu normalizaciju života u toj jadnoj zemlji. Najedanput je i moldavski zračni prostor zatvoren, te me ne bi čudilo da se i ondje počne pucati”, smatra analitičar.
Ipak, on naglašava da je najveći problem u tome što nije jasno koliki je kopneni prodor napravljen, kao ni je li vojna operacija koncentrirana samo na istok ili ne.
“Nakon početnih raketnih udara, napada na aerodrome, obavještajna vojna zapovjedništva, počele su dolaziti slike oklopnih i drugih vojnih postrojbi u kretanju. Nije do kraja jasno kuda su se kretali i kako daleko su došli. U nekim od gradova Ukrajine koji su blizu ruskoj granici, recimo Kharkiv, već ujutro je bilo jasno da se u njihovim predgrađima vide vojske koje postavljaju blokade na cestama, koje pokušavaju kontrolirati grad izvana, ne ulazeći u njega, dakle ne riskirajući uličnu borbu”, objašnjava Igor Tabak i zaključuje da korištenje kvazi povijesnih argumenta za dnevnu politiku uvijek jasno označava problematične političare i gledanja, te puno takvih priča zapravo predstavljaju traženje opravdanja za vlastitu agresiju.
Razgovarao: Saša Leković
Pripremila: Marija Stojadinović
Photo by Matti from Pexels