Zajednica ne bi bila ista bez volontiranja

Radio Rojc

Objavljeno 27.09.2022. pod Društvo

Kolika je važnost volonterskih projekata za lokalnu zajednicu pokazuju primjeri dobre prakse iz Perušića, Petrinje i Latinovca. Sve tri sredine ne bi bile iste bez udruga koje u njima djeluju i koje iz godine u godinu putem programa mobilnosti ugošćuju na desetine mladih iz Europe i svijeta. Na taj način, oni svoju lokalnu zajednicu transformiraju i obogaćuju, na neke probleme efikasnije odgovaraju te lokalnom stanovništvu pružaju priliku upoznati mlade iz drugačijih kultura.

Razgovarali smo s Udrugom IKS iz Petrinje, Pećinskim parkom Grabovača i Eko centrom Latinovac, koji su, kao i Savez udruga Rojca, korisnici programa za mobilnost mladih pod nazivom Europske snage solidarnosti. O načinima na koje ove udruge provode volonterske projekte, na kojim manjkavostima sustava rade, od kakvog je to značaja za lokalnu zajednicu te što ti mladi ljudi nose sa sobom po odlasku iz ovih dijelova Hrvatske, pročitajte u nastavku.

Foto: pp-grabovaca.hr

Javna ustanova za upravljanje geomorfološkim spomenicima prirode – Pećinski park Grabovača jedina je takva ustanova u Europi, a dijelom Europskih snaga solidarnosti postala je 2015. godine.

“Došli smo do toga da nas lokalna zajednica svaki dan pita kad dolaze novi volonteri i iz koje zemlje. Zbog takozvane ‘ličke zime, oni najčešće dolaze tijekom ljeta. To su volonterski timovi od dvadeset volontera, koji dobiju bicikle i svaki dan su po Perušiću, postali su njegov dio. Osim po tome što smo javna ustanova, sad nas druge institucije u Hrvatskoj prepoznaju i po volonterima, točnije po dobroj praksi. Jedini smo pećinski park u Europi, a mislim da i u svijetu. Imali smo devet špilja, a sad smo se proširili na šezdesetak pronađenih”, navodi Mario Paral u razgovoru za Radio Rojc.

Kako kaže, volonteri im pomažu ne samo u lokalnoj zajednici nego i prilikom istraživanja špilja i njihovog čišćenja, ali i u edukaciji lokalnog stanovništva.

“Bez njih, ne bi mogli naći nikoga iz lokalne zajednice, jer ljudi vide da je sve zeleno oko njih, pa misle da ne postoje problemi. Ali kad volonteri dođu i kad im predstavimo, primjerice, ilegalna odlagališta otpada, onda se i oni priključe tim akcijama”, kaže Paral.

Posebno ističe primjer volontera iz Mađarske, koji je tijekom volontiranja u Grabovači dobio i nadimak “Kralj škorpiona”.

“On je odrastao u ruralnoj sredini bez vršnjaka, znači cijelu osnovnu i srednju školu je bio jedini učenik. Zapravo je jako zatvorena osoba i, tek kad je upisao biologiju, odlučio se odvažiti na volontiranje. Pronašao je nas kao zaštićeno područje i htio je naučiti nešto više. Prvih dana je malo bio stisnut i, kad sam primijetio da voli životinje i pogotovo škorpione, gurao sam ga da objašnjava drugim ljudima, da ih educira. Na kraju je došlo do toga da je izgradio terarij za svakog škorpiona kog su pronašli, tako da je svaki volonter imao svog škorpiona. Kad smo održali ljetnu školu za klince, on je bio glavna faca, jer je znao o svakoj životinji i svakoj biljci jer, s obzirom na to da nije odrastao s ljudima, odrastao je u prirodi”, prisjeća se Mario.

Foto: udrugaiks.hr

Volontiranje u Hrvatskoj dobilo je novu dimenziju nakon potresa 2020. godine, ne samo u cilju saniranja posljedica nego i ponovnog uspostavljanja društvenog života. Iz tog razloga, razgovarali smo s jednom od najdugotrajnijih organizacija iz Petrinje, Udrugom IKS, koja postoji skoro dvadeset godina.

“Puni naziv naše organizacije je Udruga za promicanje informatike, kulture i suživota, a bavimo se raznim djelatnostima. Neke od njih su provođenje edukacija neformalnog obrazovanja, radimo s marginaliziranim i osjetljivim skupinama, provodimo cjeloživotno učenje, potičemo građanski aktivizam i volonterski rad, organiziramo javne rasprave, jačamo kapacitete i potičemo suradnju s partnerima…”, navodi Melita Resanović, koja u udruzi radi kao koordinatorica volontera i koordinatorica aktivnosti u zajednici.

U njihovoj udruzi je trenutno najviše volontera iz Francuske, no nedavno su uspješno završili i prvi vankontinentalni projekt, kada im je došla volonterka iz Kolumbije na dugoročnu mobilnost.

“Potresi su se jako odrazili na aktivnosti udruge, s obzirom na to da smo mi ostali bez prostora. Imali smo zgradu u samom centru Petrinje koja je iznosila skoro tri tisuće kvadrata, trenutno te zgrade nema. U procesu smo obnove. Trenutno imamo modularne kontejnere koji će nam biti privremeni objekti za rad, donji dio je koncipiran kao centar za mlade, a na gornjem dijelu su uredi”, objašnjava Melita u razgovoru za Radio Rojc.

Kako navodi, ne postoji osoba u Petrinji koja ne zna za Udrugu IKS te imaju vrlo dobar odaziv u zajednici.

“Naša zajednica je mala i nije se oporavila čak ni posle rata kako treba. I onda je došao potres koji je oštetio ne samo infrastrukturu nego i ljude koji su trenutno u nekom beznađu, jer se ništa ne pokreće. A mi smo tu da pokušamo makar malo odagnati te misli s trenutnih problema iako to bude nekad jako izazovno”, kaže sugovornica.

Foto: ekocentarlatinovac.hr

Dobrobiti volontiranja su brojne, kako za uključene pojedince tako i za društvo u cijelosti. No, novoosnovane organizacije nemaju uvijek od starta podršku lokalne zajednice, što je bio slučaj i s Eko centrom Latinovac.

“To je malo mjesto od 50 i nešto stanovnika. Teme kojima se bavimo su ruralni razvoj, rad s mladima, održivi razvoj, zaštita okoliša i razvoj zajednice, što nam je najveći fokus. Shvatili smo da, ako nemamo održivu zajednicu, ne možemo imati ništa drugo održivo, jer je zajednica osnova za sve ostale principe. U početku smo dosta bili stigmatizirani od zajednice, u smislu da smo hipiji, da radimo svašta šta je kontra nekih vrijednosti u društvu. To nam je najveći uspjeh, da smo postali otvoreniji i pristupačniji zajednici i da su oni uvidjeli našu vrijednost”, objašnjava Ivan Rukavina, koji se prije osam godina doselio iz Zagreba u Latinovac.

Štoviše, njihov pozitivan učinak je toliki da su ih škole počele uvrštavati u kurikulum.

“Na početku školske godine, oni nas pitaju kad bi mogli doći, koliko radionica bi mogli organizirati… Vjerujemo da u radu s mladima najviše možemo postići dugoročnih rezultata. Teško je promijeniti navike starim ljudima i pričati im o zaštiti okoliša i održivosti, jer oni su odrasli u drugom sistemu. Ali, na mlade je lakše utjecat jer su puno otvoreniji za takve stvari. Djelujući sada kroz mlade, djelujemo na budućnost i na ono što nam je bitno”, zaključuje naš sugovornik.

Cijelu emisiju Priručnik poslušajte na linku.

Ovaj tekst objavljen je temeljem Javnog poziva za financiranje programskog sadržaja od interesa za Istarsku županiju – Regione Istriana u 2022. godini. Objavljeni programski sadržaj je odgovornost Saveza udruga Rojca i ne izražava službene stavove Županije.

Autorica: Marija Stojadinović

RSS 2.0 | trackback