Prijedlog novog kontroverznog Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama podiže puno prašine, ali čini se ni blizu koliko bi trebao.
Svijest o mogućem gubitku atraktivnih javnih površina na obali još uvijek nije prisutna kod većine građana do kojih informacije o istom nisu doprle te s nevjericom slušaju sugrađene koji pričaju o nekim budućim plažama koje će smjeti koristiti samo gosti hotela ili ugostiteljskog objekta. S druge strane, upućeniji u tematiku su itekako svjesni opasnosti putem iskustava građana iz drugih zemalja gdje su u pojedinim turističkim destinacijama plaže u potpunosti privatne te javnost im ili nema pristup ili mogu doći isključivo uz plaćanje.
Javno savjetovanje o nacrtu prijedloga zakona je završilo 17. prosinca putem kojeg je veliki broj građana, udruga i stručnih strana iznijelo svoje mišljenje i prijedloge koje su bili proslijeđeni radnoj skupini. Ipak, javnost uglavnom ne očekuje pozitivni odjek već strahuju od gubitka javnog, besplatnog i još uvijek nedevastiranog javnog prostora.
Što se zapravo sprema s novim prijedlogom zakona razgovarali smo s Irenom Burba, predsjednicom Zelene Istre, i Andreom Tvrdić, pravnicom udruge Sunce.
Ovakvim prijedlogom zakona može se, primjerice, isključiti javnost u korištenju plaže do čak 70% njene površine.
“Koliko smo mogli čuti u medijima, što su i građani mogli popratiti, je da su se jako čudne okolnosti događale oko te radne skupine za donošenje Zakona o pomorskom dobru,” kaže Andrea koja je vrlo dobro upućena u cijelu priču. “U jednom momentu je bila procurila i neslužbena verzija Zakona pa se sada mijenjala. Mi smo u cijelom tom procesu tražili uključenje Zelenog foruma koji uključuje oko 40-ak udruga za zaštitu okoliša koje rade na ovim temama. Dosta veliki broj udruga radi stručno na ovim temama, sa stručnim istraživanjima, koji predstavljaju interese javnosti, međutim nije bilo sluha u Ministarstvu za uključivanje predstavnika iz Zelenog foruma,” objašnjava Andrea poteškoće i složenost uključenosti u ovu tako važnu temu.
Reagiranje struke, samih građana i akademske zajednice je bilo glasno i dolazilo je sa svih strana, ali čini se da njegov odjek ipak nije doprio do nadležnih u Ministarstvu koji se nisu previše izjašnjavali na kritike i primjedbe, dok su komentari na iznešene prijedloge u e-savjetovanju ponekad bili i čak samo da su “primljeni”, bez ikakvog obrazloženja ili očitovanja o napisanom.
Ali nakon pročitanog nacrta zakona, zabrinutost javnosti za slobodan pristup plažama, zatim za ograničavanjem gradnje i očuvanjem obale je samo narasla. I to zbog vrlo kontroverznih prijedloga koji su često kontradiktorni i mogu biti prepušteni slobodnom tumačenju budućih koncesionara, ali i izravno onemogućiti slobodan pristup građanima.
Zbog relativne blizine, naši sugrađani su većinom dobro upoznati sa stanjem pristupa pomorskom dobru u Italiji. Poznato je da mnogi talijanski gradovi zone bez naplate imaju samo na neprivlačnim mjestima obale, uz odvode, ušća i jarke pa se tamo samo sunča. Osim toga, zabranjeno je i kupanje dok je sve ostalo iznajmljeno privatnim koncesionarima koji su ogradili svoje hotele, kampove, barove, ležaljke, kabine i suncobrane. I to su upravo one stvari kojih se pribojavaju svi koji su se aktivirali oko obrane hrvatske obale i prava na slobodni pristup nakon curenja informacija o člancima nacrta novog zakona o pomorskom dobru.
Naime, nacrt predviđa nekoliko novih termina koji će biti, uvjetno rečeno, prilagođeni gospodarskim djelatnostima, u prvom redu turističke i ugostiteljske svrhe, koji će istima dati široke ruke u korištenju pomorskog dobra na način da će u potpunosti ili većinski onemogućiti slobodan pristup te im čak omogućiti i građenje na obali.
Temeljem koncesije moći će se ograničiti ili onemogućiti pristup javnosti.
Najzorniji prikaz novih zakonskih mogućnosti koji će se pružiti budućim koncesionarima navodi se u nekoliko članaka koji su navedeni u nacrtu prijedloga Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama. “Zaista,” zaključuje Irena, “mislim da su građani s pravom skeptični jer smatramo da je to bitno pogotovo u Istri. Tu imamo takav slučaj da je većina naše zapadne obale zauzeta kampovima ili nekim hotelima koji će lako moći dobiti tu koncesiju na zahtjev ako dokažu tu gospodarsku povezanost ili cjelinu s pomorskim dobrom. I tu im se čak nadodaje da 70% kopnenog i 50% morskog dijela mogu koristiti za obavljenje gospodarske djelatnosti.”
Znajući da je čak po starom, važećem, zakonu dolazilo do puno slučajeva zlouprabe i to najčešće na štetu javnosti i lokalnog stanovništva, s spravom se trebamo upitati što li nam tek nosi ovaj novi zakon sa svim njegovim novitetima i koliko će utjecati na našu budućnost i pogotovo na budućnost naše djece.
Svakako, ova tema zbog svoje važnosti zahtijeva uključivanje svih građana te je bolja informiranost nužna za ovako bitne odluke.
Cijelu emisiju Eko Rojc poslušajte na sljedećem linku:
Ovaj tekst objavljen je
temeljem Javnog poziva za financiranje programskog sadržaja od interesa za
Istarsku županiju – Regione Istriana u 2022. godini.
Objavljeni programski sadržaj je odgovornost Saveza udruga Rojca i ne izražava
službene stavove Županije.
Autori: Marko Grbac Knapić i Irena Burba
Tekst: Aleksej Orel
Fotografije: Pixabay