Povodom ponovnog postavljanja predstave DNK u Istarskom narodnom kazalištu (INK), u programu Radio Rojca autorski tim; scenograf i režiser Aleksandar Bančić, asistentica redatelja i savjetnica za scenski pokret Andrea Gotovina i glumica Tea Stupar, koja tumači ulogu Biljane.
Autor je izvornog teksta britanski pisac Dennis Kelly, a Bančić je uprizorenje drame Bančić postavio 2021, također s mladim glumcima dramskog studija INK. Koristi tinejdžerske likove, ali se pitanja koja postavlja ne odnose samo na tu dobnu skupinu i problem vršnjačkog nasilja, već općenito na odnose s ljudima, odluke koje unutar njih donosimo i načine na koji smo njih naslijedili od prethodnih generacija, potpuno nesvjesno. Parafraziramo jednu od posljednjih kolumni Borisa Dežulovića, kojom bi mogli dati sukus i ove predstave; ‘kakav zapad, kakav istok, krivi smo mi u prošlosti’, zaključuje Aleksandar.
O samoj predstavi, kojoj je centralni događaj nesreća uslijed inicijacije novog člana grupe mladih ljudi koja se inače okuplja u šumi. Slučajno se u tom procesu pretjera, a u pokušavanju sanacije problema, grupa mladih odlazi iz ekstrema u ekstrem, komplicirajući pritom čitavu liniju priče i odlazeći u dubine vlastite psihologije. Osim fabule, autor se koristi strukturom predstave da ispriča priču, da intenzivira osjećaj ekstrema i komplikacija, pa je tako predstava podijeljena u četiri čina, od kojih se tri ponavljaju, objašnjava Bančić.
Andrea Gotovina, inače suradnica za pokret, djelovala je i u funkciji asistentice redatelja, a veli da je i prvoj (u 2021. godini) i drugoj glumačkoj ekipi bilo iznimno teško raditi na toj predstavi. Tema, narativ i proces ih tjera na suočavanje sa samima sobom, društvom oko sebe i svijetom, govori, a pogotovo im je teško na razini pokreta. Tek kada su uspjeli odstupiti od samih sebe i shvatiti da su u kazalištu, da se tu igramo, predstava je mogla biti potpuna, veli.
U novoj, drugoj, mladoj glumačkoj postavi koja nosi ovu predstavu, pronašla se i Tea Stupar, u ulozi kompleksnog lika Biljane. O procesu kreiranja ove predstave, Tea kaže da su svi likovi bilo vrlo kompleksni, pa je njihovo građenje trajalo dugo i bilo teško, a naglašava da su sumnje o likovima postojale i pred samu generalnu probu. ‘Morala sam si dopustiti neke stvari, a druge ne. Uspjela sam na neki način iskoristiti vlastitu grižnju savjesti i postaviti se u situaciju u kojoj mogu nekoga napasti. Na taj sam način Biljanu igrala i uspjela iz sebe izvući’, veli mlada glumica, pa zaključuje da je važno da ljudi o ovome pričaju, da se takva priča postavi na scenu, ako i ništa drugo, tako da bi se moglo vidjeti stajalište gledatelja oko takvih pitanja.
Glumačka je ekipa u potpunosti sastavljena od novih i mladih glumaca pulskog kazališnog studija, pa se tako osvrćemo na edukaciju u kazalištu i kazalište u edukaciji. Andrea veli da je svake godine sve izazovnije raditi s djecom, te da je to posao koji se odnosi kući. Ipak, važno je biti vođen intuicijom i polaznicima uvijek dati do znanja da smo uvijek, koliko bilo teško, njihovi prijatelji, a Bančić dodaje da je voditeljima iskreno stalo do toga da svi shvate motivaciju izda dramaturških procesa, pa je tako cijelo vrijeme prisutan dijalog između voditelja i mladih glumaca, koji dijelom upravo zbog toga već imaju svoje stavove i razmišljanja (o kazalištu i životu). Dokaz je toga i Tein jasan stav o manjkavostima školskog sustava, u kojem se o mnogočemu ne razgovara, a moralo bi se. ‘Mislim da bi već u osnovnoj školi morali govoriti o onome što nam nije ugodno. Mi samo nećemo znati, tako se mogu dogoditi jako loše stvari. Mislim da kroz teme u nastavnom programu moramo diskutirati o važnim stvarima, pronaći poveznicu. U tome mislim da sistem zakazao’, zaključuje.
Uz Teu, glumačku postavu čine mladi kazalištarci Barbara Božac, Noah Cvijanović , Petra Kovačić, Marko Kozlica, Saša Marković, Noa Pavlinović, Rina Renier,Ema Sekulić, Lina Šuran i Matej Uka.
Razgovor u cijelosti poslušajte na linku.
Razgovarala: Nevena Trgovčić
Pripremila: Ana Predan