Nakon vrlo uspješne zagrebačke premijere, Novi vodnjanski filmski val danas u 19 sati, predstavlja svoj novi igrani film “La Predstava”, premijerno i u pulskom klinu Valli. Tim su povodom u programu Radio Rojca gostovali Teo Morosin i Eric Ušić, koji potpisuju režiju, scenarij i montažu, direktor fotografije Michele Bulešić i Edi Smoljan, jedan od glumaca. “La Predstava” za polazište i inspiraciju ima partizanska kazališta za vrijeme drugog svjetskog rata, koja su onda na svoj način artikulirali i osuvremenili s nekim aktualno društvenim kulturnim pitanjima, veli Eric.
Ovaj je, kao i prvi prethodni film, mjuzikl “The girl in the blue dress”, srednjeg metra, te na engleskom jeziku. Srednji je metar izabran slučajno, govori nam Eric, kako ekipa nije imala predodređeni okvir pa je snimala i montirala ono što je smisleno i onoliko koliko je materijala bilo. Idući će film, nadaju se ipak, biti dugometražni. Ono što se neće promijeniti jest ostanak u niši epskih povijesnih spektakla.
Osnova je ovog, kao i svih projekata NVFV-a, zajednica i prijateljstvo. Možda je i zbog toga čitavu priču teško sažeti, obzirom da ona sintetizira čitavu jednu vodnjansku generaciju, koja je u nedostatku sadržaja u odrastanju u svom gradu bila primorana animirati sebe samu, i to oduvijek i zajedno. “La Predstava” se tako ne bi dogodila da ova grupa prijatelja u vrijeme korone nije krenula snimati blesave, kako sami kažu, kratke filmove mobitelom. Revijalno su ti radovi prikazani na prvom Vodnjan Film Festivalu u Fažani Film Festivalu, u organizaciji upravo onih koji su ih snimali i u njima glumili, da bi na idućem izdanju VFFUFFF-a bio prikazan mjuzikl “The girl in the blue dress”, a na trećem i posljednjem, “La Predstava”.
Teo o procesu pisanja scenarija govori da se obično krene od jedne ideje, na koju se ostatak ekipe nasmije, da bi onda on i Eric o tome raspravili i razmotrili mogućnost njene izvedbe. Kad se odluči za temu krene kolektivna euforija, tek onda pisanje, pa sugestije od ostatka ekipe. Sve ide u krug i sve radimo zajedno, kaže. U taj je krug ušao i snimatelj Michele Bulešić. Iako ga s vodnjanskim filmašima veže dugogodišnje prijateljstvo, u prvom su projektu morali naučiti kako da zajedno i rade, kako da si vjeruju.
Prvo je snimanje bilo iscrpljujuće, govori Michele, a Eric dodaje kako je snimatelj ponekad previše inzistirao na određenim stvarima, ali je to bilo nužno i zapravo dobro. “Mi smo mala produkcija, a moramo razmišljati o mnogo stvari, pa bi tako, kad bi Teo i ja pali, ostatak ekipe uskakao i pomagao”, zaključuje Eric. Bulešića je “odobrio” i povjesničar umjetnosti, Mladen Lučić Luc, jedini stalni član žirija od osnutka festivala. On je, naime, dugogodišnji prijatelj Teovih roditelja, ali je savjetnikom NVFV-a postao kada su ga Eric i Teo u naletu očaja i histerije pri montaži mjuzikla prizvali u spas. Ekipi vjeruje, što nije malo, obzirom da oni koji uživaju njegovu podršku, obično postanu veliki i važni umjetnici.
Edi Smoljan, koji igra ulogu jednog od članova partizanske kazališne trupe, nije očekivao da će gluma postati ovako važnim dijelom njegova života. “Kad snimamo, moramo biti izuzetno fokusirani da dobro odradimo posao”, govori, a zahvalan je na tome da se pronašao u tom vidu izražavanja, sa prijateljima, u nečemu većem od svih njih. Uz Edija su kazališnu skupinu činili Jordi Faris i u jednoj od dvije glavne uloge, Marino Morosin, koji je i autor glazbe. Iako se radi o grupi novonastalih glumaca, bez prijašnjih iskustava ili edukacije (uz izuzetak Vande Velagić, profesionalne glumice, u protagonističkoj ulozi kurirke Ane), Teo naglašava da se njih treba posebno pohvaliti. Uspjeli su sebe zbilja ugraditi u likove, uz dobro napisan scenarij i sugestije režisera i ostatka velike ekipe.
Na samom kraju, valja spomenuti i odabir lokacija. Radi se o ruralnim, zabačenim dijelovima Istre. Periferija, kao odabir fizičkog i drugog prostora, podsjeća na djelovanje kolektiva Šikuti Machine ili Francija Blaškovića, uz naglašenu i neizbježnu narativnost mladih filmaša, koja kod kolektiva izostaje (u doslovnom obliku), a od Blaškovićeve se razlikuje. U svakom slučaju, to je jedna privilegirana pozicija, govori Eric, a uz to već spomenuto odrastanje u Vodnjanu, toliko drugačijeg od primjerice onog u Puli, NVFV nema megalomanskih želja i ideja, pa radi slobodno i bez okova. Onima koji će se večeras prvi puta susresti s radom ovog kolektiva, teško je objasniti što imaju za očekivati. Ono što ih svakako čeka jest, osim same projekcije, izložba fotografija i razgovor, kojeg će moderirati Zoran Angeleski.
Cijeli razgovor možete poslušati na sljedećem linku:
Fotografija: FB Vodnjan Film Festival u Fažani Film Festival
Razgovarala: Nevena Trgovčić
Pripremila: Ana Predan