Uoči autorske večeri koja se sinoć održala u Klubu Pulske filmske tvornice kao uvertira u drugi modul 18. Škole filma, razgovarali smo sa jednim od predavača, Vedranom Šuvarom iz Kino kluba Zagreb. Zajedno sa Sunčicom Fradelić iz Kino kluba Split mentorirati će polaznike Škole, koji su imali priliku saznati nešto više o njihovom filmskom stvaralaštvu, pogledanim filmovima, oblicima i mogućnostima filmske edukacije. U našem je pak programu govorio o važnosti amaterizma i amaterskog filma.
Iako se amaterizam doživljava kao nešto negativno, u filmu je zapravo legitimna umjetnička opcija, započinje Vedran. Najočitija razlika između profesionalizma i amaterizma je u novcu, ali tu je i vrijeme koje stoji na rasolaganju. Dok za profesionalnu produkciju imate sredstva za 5 dana, u amaterskoj produkciji preko kino klubova možete besplatno dobiti opremu, što omogućava puno istraživanja i grešaka. Time se dobiva prilika za osobni filmski razvoj, a kako je film umjetnost koja imitira život, zapravo je to jedan oblik cjeloživotnog učenja, smatra naš gost.
“Na predavanjima ne predajemo ništa konkretno u smislu postupaka koji se trebaju pratit, nego više put kojim treba krenuti”, govori Vedran, te dodaje da je amaterizam definitvno način kako se može naučiti baviti filmom. “Pravi profesionalci su uvijek amateri, uvijek se žele usavršavati, uvijek žele isprobavati. Amaterizam je područje za eksperiment u idejama koje želite ostvariti, područje slobodnog crtanja filmom”, poentira Vedran. Iako amaterski film zvuči kao da nema ograničenja, ona ipak postoje. “Zapravo testirate svoje filmske sposobnosti upravo kroz ta ograničenja. U ovom slučaju se ona shvaćaju više kao postavljena struktura kako će se djelovati i kako će se raditi. Ograničenja zapravo mogu biti pozitivna”, ukazuje naš gost.
Jedini način da se nauči kako raditi film, kako se u njemu pronaći je upravo praksa, mišljenja je Vedran. “Nikakva količina teorije vas ne može pripremiti za pokušaj, morate zapravo skočiti na glavu, bar s prvim filmom. Nakon prvog filma, kad vidite cjelovitost svih postupaka, odluka koje morate donjeti da bi film mogli napraviti, svaki idući film je puno jasniji kako ga napraviti, od kuda krenuti.” Filmska teorija i gledanje filmova više je u službi usavršavanja, dok je u produkciji potreban jedan poduzetnički trenutak, “treba opremu i ljude okupiti na jednom mjestu i pokušati ostvariti vlastitu ideju u komunikaciji s njima.” Vedran vjeruje da je to ključno za proizvodnju filmova, te zaključuje da “tek kada autor preuzme potpunu odgovornost za vlastiti filmski razvoj može pristupiti nekom kolektivu ili dogovaranju neke ideje.”
Cijeli razgovor možete poslušati na sljedećem linku:
Fotografija: FB Pulska filmska tvornica
Razgovarala: Nevena Trgovčić
Pripremio: Saša Stepanović