Pismo vjernog i frustriranog slušatelja prenosimo u cijelosti.
Održao je tako gradonačelnik Peđa Grbin presicu, stao pred mikrofone, pustio bijeli dim i pokroviteljskim tonom obznanio da je Pula Film Festival dobio novu ravnateljicu, Vlatku Kolarović. Bolje da je pustio „goluba“. Manje bi smrdilo.
Rezultat glasanja u Upravnom vijeću PFF-a 3:2 za Kolarović. Za neupućenog promatrača, to je kao demokracija. Za svakoga tko je pratio ovu gadljivu višemjesečnu farsu, taj rezultat je epitaf autonomiji kulture u Puli i krunski dokaz da je SDP-ova lokalna vlast ljevičarska točno onoliko koliko je Drago Marić istaknuti kulturni djelatnik. Nimalo.
Tko su ona dva glasa koja su bila protiv Kolarović? To su glasovi radnika. To su glasovi ljudi koji taj festival fizički nose na svojim leđima, koji ga organiziraju, koji žive tu ustanovu 365 dana u godini.
A tko su ona tri glasa koja su Kolarović instalirala na tron? To su Grbinovi politički komesari, odabrani i instalirani u prosincu prošle godine, tjednima prije nego što je Statut ustanove uopće zakonito izmijenjen da gradonačelniku tu ovlast i formalno dopusti.
I tu dolazimo do srži ove gadljive političke kuhinje. Stranka koja u svom imenu nosi socijaldemokraciju, stranka čiji bi povijesni smisao trebao biti zaštita radništva, mrtva hladna preglasa radnike Pula Film Festivala kako bi na čelo ustanove ugurala frendicu. Vlatka Kolarović, inače urednica HDZ-ovog Trećeg programa HRT-a, privatno je bliska frendica aktualne pulske pročelnice za kulturu Paole Orlić.
Ako ste mislili da klijentelizam, guranje frendova i kumova na pozicije pripadaju isključivo desnom, HDZ-ovom političkom spektru, Peđa Grbin vam je upravo demonstrirao da kavijar ljevica to radi jednako besramno, samo s malo više dociranja s govornice. Kad treba zbrinuti frendicu pročelnice, ideologija ne postoji. Postoji samo gola ruka koja se diže na sjednici Vijeća.
A sada pogledajmo tu Grbinovu glasačku mašineriju, taj “trio pegla” koji je, ignorirajući radnike, obavio egzekuciju.
Prvi dizač ruke je predsjednik Vijeća, Drago Marić. Umirovljeni odgajatelj, diplomirani matematičar i, sasvim namjerno, bivši SDP-ov gradski vijećnik. Njegov doticaj s kulturnim menadžmentom i filmskom industrijom svodi se valjda na to da zna izračunati koliki je budžet festivala. On je u ovo Vijeće instaliran s isključivom svrhom da bude stranački vojnik. Nije ga briga za radnike, nije ga briga za film, on je tu da odradi partijski zadatak, preda ključeve festivala pročelničinoj frendici i ode kući mirne savjesti.
Druga dizačica ruke je Sara Rabar. Njezina jedina kvalifikacija za kreiranje filmske politike ovoga grada leži u tome što je članica IDS-a i bivša predsjednica njihovog Kluba žena. Njezin glas za Kolarović nije glas za kulturu, nego naplaćena faktura u koalicijskoj trgovini na relaciji SDP – IDS.
Treća dizačica ruke je ujedno i najtužnija priča ovog Vijeća, Jadranka Đokić. Neosporno glumica i jedina u ovom trojcu koja doista pripada kulturi. Od nje se očekivalo da bude glas struke. Umjesto toga, ona je pristala biti jeftini osvježivač prostora kojim se pokušava prikriti smrad ove političke kuhinje. Pristala je dati umjetnički alibi za čisti nepotizam. Kad dvoje političkih uhljeba preglasava radnike, to je očekivano. Ali kad im se u tome pridruži zaista kulturna radnica, zatvarajući oči pred činjenicom da se na čelo festivala gura frendica pročelnice, to je kapitulacija struke pred politikom.
Ova presica Peđe Grbina nije bila objava rezultata natječaja. Bila je to demonstracija bahatosti. Poruka radnicima Pula Film Festivala je jasna: vaš glas ne vrijedi ništa, vi ste tu da postavljate stolice i motate crveni tepih. Poruka građanima Pule je još jasnija: institucije su naše, mijenjat ćemo statute retroaktivno ako treba, preglasavat ćemo koga treba i dovodit ćemo svoje frendove i kumove.
Tko jebe radnike, jelda? Bitno da se ekipa iz političkih salona lijepo smjestila u prve redove Arene. Predstava može početi, samo nedostaju lavori na svakoj stolici, jer nam se svima od nje već odavno povraća. Gasi struju, motaj kablove i pedala……
B.S. (podaci poznati redakciji)