Najčešće je sjedio ispred lokala kojega smo u to vrijeme zvali Televizija. Tako je bilo još iz vremena kada je puljankin kafe imao najveću staklenu površinu u Gradu s pultom tik uz staklo pa su naslonjeni pijači gledali u vanjski svijet, kao što su šetači gledali u njih. Baš kao na Televiziji, samo što je ovo bilo obostrano. Rekao bih interaktivno. Jedni su drugima bili TV ekran.
Tu ispred Televizije stajao je Đuro Pejčić i godinama vagao ljude. Tko na život svoj polaže taj se često važe – pisalo je na obješenom kartonu. Poslije se ulovio fotoaparata i slikavao sve oko sebe. Kaže Đuro da ga je Šebelić u tome poticao.
Đuro Pejčić, naš Đuro Vaga, lutajući fotograf, preminuo je u 73. godini života u subotu 24. siječnja 2009. u 18 sati u pulskom domu “Alfredo Štiglić”, gdje je živio. Sjetih ga se sad pa kažem – hajde podijeliti ću to sjećanje – ovih dana pada godišnjica.
Đuro je u Pulu stigao 1972. godine iz Rijeke, a tamo je i sahranjen 2. veljače, 2009. godine.
Snimio sam kratak razgovor s njim prigodom jedne izložbe koju je Nemeš priredio u svom tunelu – antikvarijatu – galeriji – Djuro-vaga