O principima community radija – radija u zajednici koji se u zadnje vrijeme zagovara kroz akcije otvorene platforme Saveza udruga društveno kulturnog centra Rojc i udruge Merlin govorilo se na tribini u savičentskom dnevnom boravku Marija Ferlina na već poznatim tribinama Grill peace united grupe Šikuti Machinae.
U svojevrsnom talk showu koji je vodio Mario Benčić govorilo se o trećem programu Hrvatskog radija za što je odličan sugovornik bio Dragutin Lučić Luce kao dugogodišnji suradnik tog programa.
Priča o trećem programu ujedno je bila i prilika za razgovor o profesionalnim standardima proizvodnje radijskog programa, jer kako je rečeno, taj se, treći program, još uvijek vodi s visokim profesionalnim kriterijama i principima.
Je li moguća proizvodnja sličnog programa u nekakvom pretpostavljenom modelu neprofitnog radija, a izvan sustava HRT-a i čemu bi trebao takav radio u zajednici?
Radionice koje su o radiju potekle iz Društvenog centra Rojc započete su istraživanjem modela gdje se u kontaktu s javnošću na otvorenim tribinama traži koncepcija i vrsta programa koji bi jednog dana takav radio mogao ponuditi.
Luce uz svoje iskustvo s radija iza sebe ima i godine provedene na čelu Hrvatskog novinarskog društva pa uz to ima i primjera iz njegovog mandata o vremenima kada su se počele pojavljivati prve ideje o neprofitnim radijima i sličnim modelima koji se sada traže u pulskom Rojcu.
Udruga Šikuti Machinae i Grill Peace united u projekt se uklapa baš načinom koncipiranja tih zajedničkih druženja s razgovorima, glazbom i predstavljanjem likovnih radova, a ritmom zbivanja bliski su jednom imaginarnom radijskom programu.
U kolažu razgovora isprepletenom pjesmama koje su izvodili Noel Šuran i Đinica šainska likovno su upotpunili dizajner Noel Mirković i oslikane kutije Marjana Šopara uz neizbježno sudjelovanje publike pitanjima i promišljanjem rješenja kao početak procesa jedne buduće zajednice slušatelja koji ujedno kreiraju program. Sve je garnirano pijatom bukovača Dorijana Siljana koje su pripremili Šilio, Klaki i Rino, a ni publika nije došla praznih ruku, pa su donešene kobasice pridružene zajedničkoj večeri.