// Prije nastavka čitanja, molim, poslušajte razgovor s Vlatkom Kolarović
Kad sam objavio razgovore s Vlatkom Kolarović i Markom Bausom na stranicama radija Rojc iskreno sam očekivao reakcije, komentare i raspravu o projektu kandidature Pule za europsku prijestolnicu kulture. Odlično bi bilo da je takve rasprave bilo prije godinu ili dvije, ali, tja. Javio se danas dizajner Noel Mirković, a očekujem još priloga u ovoj raspravi koje ćemo s radošću objaviti. Noel mi je obećao i zvučni zapis u vidu razgovora koji ćemo snimiti danas-sutra. (op. ur. Mario Benčić, urednik radija Rojc)
Na prvoj radionici na koju sam došao zatražene su ideje za projekte. Pitanje tko će ih evaluirati, koje su to osobe i kakvi su kriteriji ostalo je bez odgovora. Lijepo je čuti kako su vrata bila otvorena svima, no nisam stekao osjećaj otvorenosti kojeg Vlatka navodi. Deklarativno da, po transparenciji u Puli i Istarskoj županiji primjer smo drugima, to se (kažu) iz Zagreba dobro vidi. Pod Učkom izoštrili smo osjete za nijanse te transparencije. Kad je dodavanje reklamne trake na žilet žicu u pitanju nije se tom akcijom žilet žici oduzeli ništa oštrine, ali je zato trakom koja nosi naziv projekta postavljena još jedna granica oko koje se dijelimo i u kulturnom a ne samo fizičkom prostoru. Ideja odlična, provedba… ne baš.
Isto vrijedi i za neke od programa u natječajnoj knjizi. Rado bih, kako Vlatka kaže, bio konstruktivna kritika… no za nju je (ne-hotimice) ostavljeno desetak dana. Nije to nimalo bolje praksa od one grada Pule i notornog načina provođenja javnih rasprava. Tim više što je, s obzirom na format obuhvata EPK u živo tkivo grada i naglašenu “participativnost” zanimljivo kako se ona nije nikad održala, a ni mislila održati. Valjda zato jer nema zakona koji bi na to obvezivao. Koristim priliku da se ovim putem zahvalim na pozivu za konstruktivnu kritiku. Što u ovom trenutku, bilo kakva, pa bila argumentirana ili ne, kritika može promijeniti u projektu kojeg nam nepotpisani autori prezentiraju kao “našeg”?
Kad je riječ o uvjetima jednakim za sve, u bidbooku se navode oni za radno mjesto Art direktora/ice. Ukoliko niste u kasnim tridesetim ili ranim četrdesetim… ne javljajte se. To je jedan od uvjeta, kako god vam takav kriterij zazvonio. Zanimljivo kako za direktora/icu tog uvjeta nema.
Primjedbe za bacanje u vjetar su suštinske naravi, a mogu se sažeti u sljedeće:
Kandidiraju nas za prijestolnicu kulture vikend puljani zato jer vlast, koja je Vlatkinu ekipu prihvatila i postavila, nitko od lokalnih ne vidi kao partnera. Prevelik je talog, da bi se itko od lokalaca osjećao na čvrstom tlu u suradnji s politikom poput IDS-ove. Naivnost “vikendaša” ni najmanje ne utječe na kvalitetu i trud tih ljudi, ne sporim to ni najmanje, ali način… od načina mi je muka. Uvjeren sam kako prezentirani, nedovoljno otvoreni način nije pulski način. Tim više što je evidentno kako je nalik već viđenim rješenjima u koja javnost (građani) efektivno ne mogu intervenirati zbog “planova” višeg reda. Primjeri: Delfin, Muzil, recentni slučaj bazena a sad i aplikacija za EPK.
Kad u izbrušenom paketu programa naiđem na onaj pod nazivom Your turn pomislim na sprdex/ news-bar jer mi zvuči nemoguće da su (neki) gradski vijećnici Pule odobrili ovakav projekt nakon što su opetovano okrenuli leđa građanima željnim participiranja u odlukama. Slogan, parolu, moto “Pres play” izmislio je netko tko nije “dangubio” zbog Muzila po Forumu, ili nije potpisivao podršku “blesavim” plivačima u njihovoj naivnoj vjeri da 5-6000 potpisa može nešto promijeniti. Game over a ne pres play naišao bi na mnogo širu podršku i razumijevanje.
Nakon toga, na žalost, kad čujem da smo slobodni participirati, shvaćam to kao poziv na konzumaciju “kulture” umjesto fritaje ili srdela.
Tapija, da se dotaknem i te riječi, sjedi na Forumu a ne u Rojcu. S njom je potpisan ugovor, njezinu evaluaciju obavljaju građani svake četiri godine. Jesu li naučili, na primjer, kako Tapiju prepoznati pa i onda kad hoda gradom u armaniju, vidjet će se na sljedećim lokalnim izborima.
Dobroj volji, koju Vlatka očito ima, nemam zamjerke. Najiskrenije, da bih riječ rekao. Provedbi da.
Pročitao sam natječajne knjige Demilitarise, Oxigen i Port of diversity. Dubrovačke se nisam dokopao. Samo pulska nema impresum koji je obvezni sadržaj bilo kakvog izdanja. Ali je zato među (ne samo) puležankama i puležanima navedenim na str. 96 nepoznat broj onih koji bi se iznenadili pronalaženjem svojeg imena. Spisak je na konkretne zahtjeve prorijeđen, a to otvara novo pitanje: tko je ovlašten odobriti izmjene u natječajnoj knjizi? Znaju li gradski vijećnici da je izvorni – neprovjereni – spisak mjenjan? Prihvaćaju li to? Nije mi poznato je li itko, nakon što se pokazalo kako ima onih koji na njemu ne žele biti, provjerio ostale? Ni uz najbolju volju nisam siguran koliko vjerodostojnosti je preostalo u tako “transparentnim” uvjetima? Tome sigurno nije pripomogla, na vrat na nos organizirana, prezentacija knjige, najavljena čak 24 sata ranije… s naknadnim ispravljanjem tremina održavanja, što je “dugih” 24 sata još skratilo. Govorim o dugo pripremanoj prezentaciji dokumenta teškog 40-ak milijuna Eura.
Dojam je kako Puli EPK titula nije potrebna, ni približno u mjeri u kojoj treba pulskoj vladajućoj kasti. Ukoliko, nekim slučajem, Pula ne dobije titulu vjerujem kako od programa neće biti ništa ako se puležanke i puležani – ovaj put stvarno participativno, ne prihvate tog posla.
Ne tvrdim da sam u pravu, ali… aglomeracija nastambi naseljenih ljudima postaje grad onda kad njihove veze, u najmanju ruku, postaju dvosmjerne… i svaki Grad koji tu komunikativnost ne gradi, ne radi na njoj, zanemaruje je, gubi taj atribut. Utoliko Pula jeste grad koji (i opet – na žalost) to prestaje biti negdje u okolici Foruma i komunalne palače. Imam dojam, kojeg ne mogu ignorirati, kako je EPK projekt, ogrnut tom aurom.
Jedno znam, možemo bolje. Mnogo bolje.