Nakon dva desetljeća postojanja strip albuma Komikaze u kojem su započeli i potvrđivali se mnogi domaći i inozemni strip crtači, ove je godine koja je u Francuskoj proglašena godinom stripa na prestižnom međunarodnom festivalu stripa koji se održava svake godine krajem siječnja u francuskom gradu Angoulêmeu, najboljim alternativnim stripom proglašen je album komikaze #18 istoimenog zagrebačkog strip-kolektiva. Upravo je alternativni pridjevak ono po čemu su kamikaze prepoznatljive i prepoznate diljem svijeta, a svoje gnijezdo i dalje imaju na ovim prostorima gdje za nezavisni strip strahovati ne treba dokle god ga sistem štiti svojom sistematičnom nesuradnjom, tvrdi Ivanom Armanini, slikarica, dizajnerica, ali ipak ponajviše strip-crtačica koje je začetnica i urednica Komikaza.
Prošli mjesec nakon brojnih godina nominacija na međunarodnom festivalu stripa u Angoulêmeu, sada već punoljetno, 18. izdanje albuma Komikaza proglašeno je najboljim alternativnim stripom. Je li možda baš ta punoljetnost, svjesno i nesvjesno iskustvo uređivanja, baš u godini koju je Francuska proglasila godinom stripa, presudilo ovom priznanju?
Vjerojatno se sve navedeno lijepo posložilo. Što god da je odlučilo, razlog je za veselje. Francuska iz naše perspektive zvuči nadrealno. Svaki dan se tiska 16 strip albuma, a na isti festival se za glavnu nagradu prijavi po 5.000 strip-izdanja. Svako selo ima strip-festival. Festival u Angoulemeu, koji posjeti 200.000 ljudi je najveći u Francuskoj, ali i, za nas, šire gledano – najznačajniji jer mu je u fokusu europski strip.
Ove godine su također paralelno održavani protesti i tribine koji su upozoravali na probleme autora i malih izdavača na strip sceni. Sindikat alternativnih izdavača, koji postoji od 2014., nam je dodijelio, kao dio alternativne nagrade festivala PRIX BD ALTERNATIVE ANGOULEME, i financijsku podršku. Sreća da nismo prije dobili, jer je ove godine prvi put 1.000 eura. Sindikat je osnovan kao reakcija na kulturne politike Francuske koja, vođena tržišnim parametrima, daje sve manje prostora nezavisnim izdavačima i autorima koji eksperimentiraju i ne žele pratiti modne i tržne trendove.
Što ovo priznanje za vas znači, u konkretnom smislu?! Hoće li se Komikaze mijenjati? Predviđate li i stremite li još i većem broju zastupljenih autora izvan regije, tj. hoće li prostor za domaće autore u Komikazama biti suženiji?
Nagrada pokriva pola tiska sljedećeg albuma i gostovanje na festivalu 2021. sa štandom, putom i smještajem (što je inače skupo i bit će nam tek 3X).
Promocijsko značenje je veliko, svi bitni francuski mediji su prenijeli listu nagrađenih, posjeti stranici rastu i sad konačno svi, koje zanima strip u Francuskoj – a i šire –
znaju za Komikaze. Posjetioci ne znaju, naravno, uvijek engleski ili hrvatski, ali su u fokusu naglašeno vizualni radovi, što je dobra osnova za komunikaciju.
Mijenjati se za sada neće ništa. Jedini hrvatski prostor za suvremeni, autorski i eksperimentalni strip je, i kao punoljetan, i dalje otvoren svima, lokalno i međunarodno.
Naše Ministarstvo kulture ne podržava nagrađeni časopis već 3. godinu pa nam ovo priznanje znači puno već u tom, praktičnom smislu.
Vratimo se na početak. Jesu li gotovo 20 godina Komikaza, kao i konstantan paralelni autorski te edukatorski rad tebe kao autoricu i urednicu doveli do nekog željenog mjesta? Da li u “(n)ovom prostoru djelovanja” još ima prostora za subverzivno djelovanje!?
Komikaze i dalje žive na kulturnoj margini i pripadaju hrvatskom undergroundu.
Teško se tu išta mijenja s obzirom na stanje u knjižarstvu, izdavaštvu, distribucijskim mrežama te gledanja na strip i kulturu uopće.
Ideja različitosti je ključ Komikaze izdanja, što je subverzivno za sistem koji ima nisku toleranciju na različitost. Svaki tiskani broj je antologija 20-30 autorskih poetika i okuplja sjajnu lokalnu i međunarodnu ekipu.
Na web-stranici je sve besplatno i trajno dostupno što je također izvjesna subverzija, kako na sebe same, tako i na klasične izdavače koji iz sebičnih interesa strahuju od interneta.
Nezavisni strip i izdavaštvo su subverzivni fenomeni po sebi i žive uglavnom na entuzijazmu pojedinaca.
Od fanzina do raširene i postojane mreže za širenje stripovske aktivnosti? Koliko su se tehnike promijenile (jesu li neke izgurane), a koliko medij stripa, jesu li te promjene strip potisnule, potvrdile ili lansirale?
Kod autorskog stripa kao medija je vrijeme više spiralni nego linearni proces.
Sve više ljudi radi digitalno što nije toliko utjecalo na kvalitetu koliko na rast broja autora. Lakoća objavljivanja i neposrednija komunikacija na društvenim mrežama su stvorile plodno tlo za prodor ljudi koji možda nisu skloni ići starim putevima kucanja na vrata izdavača i sličnih klasičnih samoprezentacija prošlog stoljeća.
Stripovi lakše putuju na netu i to je, barem u promotivnom smislu, veliki skok.
Fanzin, risozin, grafički fanzin, grafička mapa, grafički roman, grafička strip novela ( npr. ovdašnji, nedavni primjer Franci – 87. Beesidarenje Made in England) … sve odjednom ili ipak nešto isključuje ostalo, pa i trajno isključuje!?
Eto, sve to pa još web-zini i pro-zini!
Sve te riječi su, iz moje perspektive, samo dio procesa.
Komikaze su od početka krenule s idejom da se sve objavljuje na netu u formi webzina, u skladu s digitalnim dobom koje živimo. Webzini izlaze svaka 4 mjeseca od 2002. i do sada je izašlo 52 broja, objavljeno preko 300 autora i 5.000 stranica.
Prozin se odnosi na grafički “profi” pripremljen i tiskan fanzin.
Izbor radova objavljenih na webu izlazi u formatu tiskanog albuma krajem godine.
Recept kvalitete tiskanog izdanja, kao što je u Francuskoj nagrađeni Komikaze #18, je, velikim dijelom i u tome što se papirnati broj kristalizira kroz 3 webzina, od materijala sakupljanog tijekom cijele godine.
Možemo tu otvoriti i pitanje zašto se posvuda njeguje fetiš papira kad je razlika webzina i fanzina u pritisku gumba > print < na “printeru” koji je danas prisutan u svakom domu, poput hladnjaka ili “mixera”.
Sada već kao svojevrsni virtualni muzej samima sebi, Komikaze posjeduju poveći broj sačuvanih stipovskih “tabli”, uviđate li i sami neku bitnu razliku, u stilu, porukama, aktualitetu, poetici i sl, od prvog broja Komikaza do ovog 18.?
Autorski strip ima svoje parametre koje svaki autor gradi prema sebi pa tu nema zastarjevanja, samo različitost i dinamika unutrašnjih promjena. Fokus mu je introspektivan i nema linearno-razvojnu putanju. Na stranici https://komikaze.hr kod nekolicine, od objavljenih 300 autora, se može pratiti proces promjena.
Ali mnogi stari autori se više ne bave stripom dok mnogi novi tek dolaze.
Jesu li novi autori danas po nečemu drugačiji, neobičniji ili već prepoznaješ nekog koji bježi iz stripa ili se suživio s njim?
Svaki autor je po nečem drugačiji i izvan trendova. A crtaju mnogi i – sve više.
U nagrađenom albumu je 10 autora iz Hrvatske, po 3 iz Srbije i Italije te po 1 iz Francuske, Makedonije, Portugala, Čehoslovačke, Belgije, Japana i Amerike.
Mlađu hrvatsku strip scenu predstavljaju: smelly feet dog, Ena Jurov, Agata Lučić, Luka Čačić i Stipan Tadić. Uz nas starije, Župu, Gaza i mene, premijerno su, u Komikazama, izašli Damir Stojnić i Ivan Marušić. Stojnić, napr, iako stripove crta cijeli život – ih, do sada nije objavljivao. Sjajno je da će baš ovaj autor od sada izlaziti na Komikaze webu – u nastavcima.
Mnogi autori su strip i napustili jer su sitotiskani plakati jeftiniji i lakši u izradi, a daleko se lakše i prodaju. Isti crtež se može staviti i na majicu i imate prodajni hit.
Neki su se posvetili tetoviranju ili dizajnu, iz istih razloga.
U tom kontekstu su Komikaze strip izdanja, uza svu svoju ljepotu, u dosta lošijem položaju na tržištu; skupa su i komplicirana u izvedbi, teška za nosit’ i slat’ okolo a doma skupljaju prašinu.
Čitala sam jedan tvoj stari intervju koji potpisuje Oliver Sertić, koliko se obistino i/ili koliki je još put do obistinjenja: “… Mislim da se (strip) sam skriva dok ne sazre vrijeme za njega. Čeka da računala i tisak još malo razviju svoje mogućnosti: kvalitetu multioriginala, brzinu prijenosa slikopisne informacije, čistoću ispisa, a na kraju krajeva i da se sruše cijene svih tehničkih pomagala, što je neizbježno. Moja je vizija budućnosti da će stripovi neprestano cirkulirati na netu, koji će se, po potrebi, printati i lijepiti po unutrašnjim i vanjskim zidovima. Može i po šumi. To će biti prave tvornice kulture, stara ideja u novom ruhu.”
Vrijeme ide i sad, 20 godina nakon intervjua, smo sve bliži toj viziji.
Društvene mreže, naročito instagram, su postale hit diy-izdavačke platforme.
Photoshop se stalno usavršava, tableti i digitalne olovke su sve dostupniji, tehnika je pojeftinila i sve je brži prenos informacija pa ne treba satima čekati da se izlista strip u malo boljoj rezoluciji.
Što je s Femicomixom? Kako danas stoji ovdašnji nezavisni strip, koja su još stremljenja i postoji li opasnost da iz undergrounda prijeđe u mainstrem?
Femicomix projekt, s fokusom na ženske autorice, koji je 2015. gostovao u Zadruzi Praksa u Puli, se u međuvremenu autorski poduplao na 34 strip autorica; proširio na par novih izdanja i do sada obišao 12 zemalja. / Više: https://komikaze.hr/femicomix/
Što bi značilo “underground”? Po meni je to ideja otpora nečem što je oko tebe, a smeta ti.
Ideja različitosti je undergrund za sistem koji ima nisku toleranciju na različitost, a besplatna, otvorena i rastuća web-arhiva alternativnih stripova je također underground, po tržišnim parametrima.
Nezavisni strip je fenomen za sebe i živi uglavnom na entuzijazmu pojedinaca. Nema opasnosti za njegovo preživljavanje, dokle god ga sistem štiti svojom sistematičnom nesuradnjom.
Ako ste baš fetišist papira, podržite Komikaze izdanja!
Zavirite u knjižaru Giardini ili ih naručite mejlom: komikaze5001@gmail.com
Ili – malo prosurfajte po stranici komikaze.hr
Možda vas inspirira pa nacrtate kakav strip! Dobrodošli!
Čestitke Franciju na novom izdanju!!!
Pripremila Nevena Trgovčić