“Pula ide u smjeru razvoja apsolutnog turističkog odredišta”, smatra predsjednica Društva arhitekata Istre Breda Bizjak. Ona podsjeća na loše posljedice koje je takav razvoj imao u gradovima slične veličine no da, usprkos tome, Pula srlja u istom smjeru.
“Nisam očekivala ništa drugo do dopadljivu prezentaciju, napravljenu s namjerom da građane zadivi, da ih programira u smjeru dopadljive arhitekture. Takav arhitektonski studio, koji je vičan gradnji hotela, ima jako puno iskustva u tome i neka njihova zdanja jesu za pohvalu. Tu ima malo mogućnosti u argumentiranju loše arhitekture, ali ostaje činjenica da je lokacija kriva. Lokacija čini barem 50% dobre arhitekture”, tvrdi sugovornica.
Ona naglašava da je, u cjelokupnom razvoju Pule, većina obale bila rezervirana kao vojno ili industrijsko područje, te da je za građane jedini slobodan izlaz na more bio taj južni dio Pule, koji je omogućavao nesmetano korištenje obale u slobodno vrijeme.
“Zato se namjerno izostavila gradnja na tom području. I šezdesetih godina, to područje je bilo rezervirano za građane kao šetalište i kupalište. Gradilo se svugdje okolo, ali Lungomare se uvijek puštao kao slobodna zona” kaže arhitektica i dodaje da je sada na građanima da pokažu koliki otpor mogu pružiti.
U vezi s obećanjima investitora da će građanima ostati “šetnjica”, Breda kaže:
“Kada postaviš takav sadržaj, ti mu mijenjaš identitet, značaj, karakter. Bez obzira na to što će građani i dalje moći nesmetano šetati ispod hotela, taj dio neće ostati isti. Zbog povećanog broja posjetitelja, povećat će se i promet. Ti ugostiteljski objekti nisu štandovi s pićem, to su objekti 400m2, koji su smješteni u šumici. Tamo će se morati opet rušiti stabla i mora se omogućiti pristup obali, što znači da se mora intervenirati u samu stijenu. Obalu sigurno neće puštati divlju, krenut će strehice, suncobrani, bambusi… Ako je to ono što se želi, evo, dolazi nam”, zaključuje naša sugovornica.
Cijeli razgovor poslušajte na linku.