Grad Pula je 2008. Rojc nazvao „Centrom gradskih udruga”, a 2023. „glavnim reperom prepoznatljivosti kulturnog identiteta Pule”. Prije samo dva mjeseca okačili su na pročelje zgrade ploču s natpisom “Centro sociale culturale” . Danas tvrde da DC Rojc ne postoji. Gradsko vijeće u utorak, 20. listopada, odlučuje o tome hoće li Pula imati Društveni centar Rojc.
Kad je Gradsko poglavarstvo u prosincu 2008. donijelo odluku o bivšoj vojarni na Verudi, zgradu je nazvalo „Centrom gradskih udruga Rojc”. Odlukom iz 2013. postala je „Društveni centar Rojc”. Plan razvoja kulture, koji je Gradsko vijeće usvojilo za razdoblje 2023.–2030., opisuje je kao „jedinstveni društveno-kulturni centar u Hrvatskoj” koji „uz film, knjigu i antičku baštinu sigurno predstavlja glavni reper prepoznatljivosti kulturnog identiteta Pule”. Još u veljači 2025. Grad je u službenom dokumentu pisao o „međunarodno priznatom i cijenjenom društveno-kulturnom centru”.
U listopadu 2026., u izvješću o savjetovanju uz nove odluke o gradskim prostorima, ista zgrada dobila je novi opis: „Društveni centar Rojc kao pravni oblik/organizacija ne postoji. Riječ je o zgradi u vlasništvu Grada Pule s određenim brojem poslovnih prostora.” Od Centra preko glavnog repera do „određenog broja poslovnih prostora” trebalo je osamnaest godina.
Zanimljivo je da je taj nepostojeći centar još u kolovozu bio strateški projekt. Na sastanku gradskih službi i korisnika Rojca u Dnevnom boravku zamjenica pročelnice za društvene djelatnosti Lena Radunić rekla je da je Grad „Društveni centar Rojc uvrstio među strateške projekte 2021. godine i baš se iz tog razloga napravila i ova energetska obnova”. Pročelnik za imovinu Danijel Ferić dodao je da je obnova sufinancirana europskim novcem i da je Grad „digao 2 milijuna eura kredita”, dodatno koji će se otplaćivati deset godina.
Grad će, dakle, sljedeće desetljeće otplaćivati energetsku obnovu nečega što prema njegovu vlastitom izvješću od 15. listopada 2026. ne postoji. Kada Grad traži novac iz EU fondova, Društveni centar Rojc ima ime, korisnike i projekt. Kad korisnici traže da se o njemu odlučuje participativno, postaje skup poslovnih prostora.
Kad je u ožujku 2025. od Ministarstva prostornoga uređenja tražio 3,4 milijuna eura za energetsku obnovu, Grad je projekt nazvao „Energetska obnova zgrade javnog sektora – Društveni centar Karlo Rojc”. U prijavi je napisao da se u zgradi „obavljaju isključivo društvene djelatnosti” i da u njoj „djeluje 107 udruga sasvim različitih djelatnosti: kultura, umjetnost, sport, manjine, psihosocijalni rad i slično”. Priložio je njihove statute i obvezao se da će „zajedno s korisnicima zgrade” pet godina čuvati smisao projekta.
Odluke o Rojcu iz 2008. i 2013. propisivale su ugovore o uporabi na deset godina, uz mogućnost produženja. U veljači 2025. Grad je, na prijedlog udruga, rok od deset godina zadržao i dodao mogućnost produljenja za još deset. Na kolovoškom sastanku Ferić je potvrdio: „Do sada je bila uobičajena praksa da se sklapa na 10 godina.”
Dva mjeseca kasnije izvješće o savjetovanju obrazlaže skraćivanje roka na pet godina tvrdnjom da se „u praksi poslovni prostori oduvijek dodjeljuju na 5 godina”. Grad usput dodaje da ga prihvaćanje prijedloga u ranijem savjetovanju „ne obvezuje trajno”. Ostaje nejasno čemu onda savjetovanje služi.
Najzanimljiviji dio kolovoškog sastanka bila je iskrenost. Ferić je iznio podatke: u Rojcu je isteklo sto ugovora, od toga 91 u 2019., pa danas „svega četiri udruge u ovoj zgradi imaju valjani pravni osnov”. Zatim je rekao: „Bit ću brutalno iskren: to se dogodilo nesposobnošću gradske uprave.”
Pravni temelj za obnovu ugovora postojao je cijelo vrijeme: u odluci o Rojcu iz 2013., u općoj odluci iz 2016. koja je predviđala produljenje „bez provođenja natječaja” i u odluci iz veljače 2025. koja je izričito omogućila novi ugovor neposrednom pogodbom. Grad nije obnovio ugovore ni po jednoj.
U izvješću od 15. listopada 2026. ta nesposobnost više nije nesposobnost Grada. Prostori se u Rojcu „uglavnom koriste bez važeće pravne osnove (istekli ugovori), što se mora hitno sanirati”, i zato se odbijaju prijedlozi korisnika, uključujući rok od godinu dana za posebnu odluku o Rojcu. Propust koji je Grad u kolovozu nazvao nedopustivim i svojim, u listopadu se prebacuje na udruge.
Plan razvoja kulture iz 2023. predlaže mješovitu javno-civilnu ustanovu Društveni centar Rojc, koju bi zajednički osnovali Grad i Savez udruga Rojca. Udruge su model razradile u Planu upravljanja Rojcem još 2021., u suradnji s Gradom. U veljači 2025. Grad je pisao da je poseban status Rojca moguć upravo osnivanjem ustanove i da odluka „ne isključuje tu mogućnost u budućnosti”. U listopadu 2026. Rojc se ne može izuzeti iz općih pravila jer za njega „nije osnovana posebna pravna osoba”.
Za ustanovu je potreban potpis osnivača i odluka Gradskog vijeća. Savez je svoj dio posla napravio prije pet godina. Grad svoj nije, pa ustanove nema. Zato nema ni posebnog statusa, pa se stoga o Rojcu odlučuje kao o bilo kojoj drugoj poslovnoj zgradi. Krug je zatvoren, a ključ je od početka u rukama Grada.
Isto vrijedi za Koordinaciju Društvenog centra Rojc. Po odluci iz 2013. ona je „predlagala kriterije za davanje prostora u Centru na uporabu”, a Plan razvoja kulture opisuje je kao tijelo koje „koordinira rad Centra”. Grad ju je ponovno osnovao u siječnju 2026. Kad su udruge u savjetovanju predložile da Koordinacija daje mišljenje o dodjeli prostora, Grad je odgovorio da Koordinacija ima „isključivo savjetodavnu ulogu” i da bi njezino mišljenje „stvorilo administrativni zastoj”. O odlukama koje mijenjaju način korištenja svih prostora u Rojcu Koordinaciju nitko nije pitao ni za savjet. Zastoj, doduše, traje već sedam godina.
Izuzimanje DC Rojc iz općih pravila, piše Grad, bio bi „opasan presedan”. Taj je presedan Grad sam stvorio 2008., ponovio 2013. i potvrdio u siječnju 2026. osnivanjem tijela samo za Rojc. Opasan je, izgleda, tek kad ga predlože udruge.
U veljači 2025. Grad se pozivao na Zakon o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora kad je udrugama uvodio neposrednu pogodbu i obvezu da ugovore o svom trošku ovjere kod javnog bilježnika. Primijenio ga je čak i na uporabu, koja nije zakup. U listopadu 2026., kad su se udruge pozvale na isti zakon da zadrže rok od deset godina, odgovorili su da se on „odnosi na komercijalne poslovne prostore”, a na zakup u kulturi se ne primjenjuje. U istom odgovoru izuzimanje Rojca iz „zakonskog režima zakupa” proglašeno je „izbjegavanjem zakonskih obveza”. Zakon se, dakle, ne primjenjuje, ali izbjegavati ga ne smijete.
Na kolovoškom sastanku pravnik Odjela za kulturu Denis Maras razliku između zakupa i uporabe nazvao je „razlikom u zakonskoj terminologiji”. Zakon o zakupu, međutim, zakupniku gradskog prostora zabranjuje da ga „po bilo kojoj pravnoj osnovi” daje trećima na korištenje ili sukorištenje, a ugovor se u tom slučaju raskida po sili zakona. Nova odluka o kulturi istodobno ocjenjuje do deset bodova zajedničko korištenje prostora s partnerima. Boduje se, dakle, upravo ono za što zakon raskida ugovor.
Odluke iz 2008. i 2013. obvezale su udruge da prostore „vlastitim sredstvima” privedu namjeni, „bez prava na povrat uloženih sredstava”. Udruge su to učinile: vrata, prozori, podovi, zidovi, instalacije. U veljači 2025. Grad ulaganja nije priznao jer je naknada bila samo 0,13 eura po kvadratu i jer je rok uporabe produljen na deset godina. Sada naknada raste na 0,50 eura, a Grad u obrazloženju navodi da je prvotno planirao jedan euro. Rok se vraća na pet godina. Sada 0,13 postaje 0,50 eura, 10 godina postaje 5, a ulaganja se i dalje ne priznaju. Jer su naknada i ulaganja sada „dva odvojena instituta”.
Slično je s legalizacijom postojećeg stanja korištenja prostora. Za trgovačka društva koja su osnovale udruge Ferić je u kolovozu objasnio da su izmjenama htjeli „ozakoniti postojeće stanje”. Za udruge koje godinama koriste prostor uz znanje Grada, a bez ugovora, prijelazna odredba bila bi „legalizacija bespravnog korištenja”. Zatečeno stanje Grad legalizira trgovačkim društvima, a udrugama ne.
Te udruge Gradu godinama uredno plaćaju račune. Na pitanje kako Grad izdaje račune nekome tko je u prostoru „bez pravne osnove”, Ferić je odgovorio da račun nije potvrda, nego se izdaje „jer je netko tamo uočio da se netko tamo nalazi”. Za račun su vidljive, za ugovor nevidljive.
„Ono što je bitno za procjenjivanje nečijeg statusa jesu ono što se kolokvijalno kaže papiri”, rekao je Maras na sastanku. Na pitanje što će biti s bendovima u podrumu Rojca, koje Grad redovito zove na svoje događaje, Maras je odgovorio: „Možda će ih riješit na neki drugi način.”
Pročelnica Upravnog odjela za kulturu i civilno društvo Paola Orlić na istom je sastanku rekla da je Gradu „stalo do komunikacije, do dijaloga”, „nije intencija vaditi cigle” i da je „intencija iz sektora kulture da vas štitim”. Kad je predstavnica Saveza udruga Rojca zaključila da Grad nije došao razgovarati, nego ima svoju ideju što treba raditi, pročelnik Ferić odgovorio je: „Da.” Pravnik Maras dodao je: „Mi smo tu ideju pretočili u konkretne odluke.” Odluke su gotove ušle u savjetovanje i gotove iz njega izašle.
Cigle se, dakle, neće vaditi. Neće ni trebati. Društveni centar nisu zidovi bivše vojarne, nego stotinjak udruga, bendovi u podrumu, javni prostori, radiona, mediji, klubovi, sportske i kulturne dvorane, prostori za djecu i OSI, prostori koje korisnici koriste i dijele već dvadeset i pet godina. Odluke o kojima Gradsko vijeće glasa u utorak upravo to odvajaju i brišu. Udruge iz kulture postaju zakupci, a ostale ostaju uporabovnici. Korisnike koji su ušli uz znanje Grada šalju na natječaj, bendove u podrumu na „neki drugi način”, a Koordinaciju u savjetodavnu tišinu. Zgrada će ostati stajati, energetski obnovljena i otplaćena kreditom. Društveni centar u njoj neće.
Gradski vijećnici u utorak neće glasati o poslovnim prostorima. Glasat će o tome hoće li Pula imati Društveni centar Rojc. Svaka ruka koja se digne za ove odluke potpis je pod rečenicom iz gradskog izvješća: „Društveni centar Rojc ne postoji.”
Ako je Rojc za Grad samo zgrada s određenim brojem poslovnih prostora, onda je Koordinacija Društvenog centra Rojc tijelo bez predmeta. Grad joj je u istom dokumentu oduzeo i ono malo što je imala: mišljenje koje nitko ne treba i savjet koji nitko nije tražio. Članovi Koordinacije iz redova korisnika Rojca nemaju razloga sjediti u takvom tijelu, napuštanje tijela je jedini “savjet” koji Grad ne bi mogao ignorirati.
A ako vijećnici u utorak izglasaju ove odluke, DC Rojc zaslužuje barem ono što se daje svakome tko je otišao prerano. Svi koji vole Rojc mogu doći pred zgradu u Gajevoj ulici i zapaliti svijeću. Ne zgradi, ona će ostati. Društvenom centru, kojeg više neće biti.
Branimir Slijepčević Brada