Na predstojećim lokalnim izborima, osim spomenutih umjetnika koji su se politički angažirali u sklopu inicijative Možemo, naći će se i brojni aktivisti koji djeluju u Rojcu, među kojima je i Goran Matić iz Radničke fronte. On svoj dugogodišnji politički angažman smatra nužnim, ne bi li na taj način doprinio povećanju vidljivosti ljevice i radničkih prava.
Kad sam te upoznao, bavio si se novinarstvom, uvijek si bio aktivan i zainteresiran za društvo. Kako si završio u politici?
“U trenutku kada se osnivala Radnička fronta bila je vrlo osjetna rupa na hrvatskoj političkoj sceni, na ljevici. Nasušno je bila potrebna lijeva stranka. Iz tog razloga sam se odazvao pozivu svojih kolega iz blokade Filozofskog da pomognem osnivanjem takve stranke u Puli. Tada sam bio anarhističkije raspoložen i rekao sam im – kad se to zakotrlja, ja sam vani. Pet-šest godina poslije, opet sam tu iz istih razloga. Potreba je i dalje tu, jer nitko ne pokriva lijevi prostor i Radnička fronta je tu jako bitna.”
Prema lokalnim medijima, postao si lider Radničke fronte u Puli?
“Mi smo direktnodemokratska stranka, nemamo lidere. Cilj nam je, osim osnaživanja lokalne zajednice i lokalnih pokreta, osnažiti sve članove da mogu jednako artikulirati svoje stavove.”
Spomenuo si da je postojala potreba da se osnuje Radnička fronta. Zašto, što se događa s ljevicom?
“U tom vremenu, imali smo Socijalističku radničku partiju (SRP) i respect za sve što su uradili. Međutim, oni su zapali u arhaizme, nisu imali prođu i nije se vidjela želja za promjenom. Trebala nam je moderna ljevica, koja se inspirira novim teorijama, ljevica za 21. stoljeće. To je bilo posebno izraženo u to vrijeme kada smo imali neoliberalni konsenzus svih stranaka. Od devedesetih nadalje, imamo konstantno odmicanje od ljevice, do trenutka kada vodeći ljudi govore da nisu ljevičari nego liberali. Imamo grupiranje svih političkih snaga u centru. Hrvatska demokratska zajednica (HDZ) ima u praksi neke socijalnije i ljevije programe od Socijaldemokratske partije (SDP). Lijeva perspektiva je jako bitna za potlačene; o radnicima ćete jako malo čuti, dok sve stranke govore kako treba pomoć poduzetnicima, što je neosporno, ali ne nauštrb da se iz javnosti izgubi pozicija radnika jer svi smo radnici po Zakonu o radu. Za promjene u smjeru interesa većine jako je bitna klasna svijest, netko ju mora gradit.”
Kada se govori o modernoj ljevici, neki kritičari po društvenim mrežama vas ne smatraju modernima.
“Volio bih čuti konkretan primjer.”
Primjerice, to što si sada rekao za klase.
“Klase postoje, to što mi ne govorimo o njima ne znači da one neće postojati, nego ćemo zamagljivati politički prostor i prodavati iluzije o nekakvoj harmoniji. Između kapitala i rada ne može postojati harmonija.”
Čini mi se da su se izbori devedesetih dobivali nekim drugim retorikama. Stranka iz koje dolaziš je tu drugačija.
“Potreba za Radničkom frontom i oživljavanjem ljevice je izašla nakon dvadesetogodišnjeg iskustva s kapitalizmom koji je predstavljen kao veliki san, a pokazalo se sasvim drugačije. To je globalno razočaranje u kapitalistički američki san. Tamošnja istraživanja pokazuju da više ljudi smatra socijalizam pozitivnim pojmom u odnosu na kapitalizam. Ljudi traže alternativu jer ih je trenutni sustav iznevjerio, obećanja koja su im se davala i pokušavaju se davati i dalje pokazala su se kao potpuno šuplja i ljudi su to počeli shvaćati. I to je dobro, moramo tražiti alternativu kapitalizmu. Ona se ne mora nazivati socijalizmom, i sigurno neće izgledati kao što su izgledali socijalizmi, niti to itko želi. Naš cilj nisu fotelje i osvajanje mandata i postotaka na izborima, nego razvoj klasne svijesti.”
Čim ste u toj političkoj igri, valjda očekujete da dobijete mandate? Ponekad mi se čini kao da ne želite uzeti vlast. Jeste li spremni za to?
“Bilo bi neiskreno reći da smo spremni preuzeti vlast na svim razinama. Ne bježimo od te odgovornosti, ali imamo svoje prioritete. Vlast to nije, pogotovo u nespremnom društvu. Mi smo uvijek bili skeptični i otvoreno se protivili nedemokratskim promjenama odozgo, jer teško dobiju podršku. Svaku fotelju vidimo kao platformu za dalje osvještavanje i usmjeravanje ovih tijela u koja ulazimo u lijevom, pravednijem smjeru.”
Zar ne biste to mogli raditi iz pozicije aktivista?
“I radimo to, treba kombinirati i jedno i drugo. Pojava novih stranaka na ljevici, koja crpe dobar dio civilnog društva, dolazi iz pozicije da je samo jedna perspektiva vrlo ograničena. Ja tu uopće ne vidim kontradikcije. Ako si aktivist, ti se u biti baviš politikom, ali samo plafonom. Svaki put moraš dizati vidljivost i pritisak. Civilno društvo jest korektiv svakoj vlasti, i ljudi koji prelaze u političke vode su svjesni da će se isprazniti kadrovski. I kad bi došli na vlast, ne želimo biti bez kontrole odozdo, to je jako važna funkcija. To je jedna od opasnosti, pogotovo u ovako malim zemljama.”
Izgleda da je malo ljudi zainteresirano da bude taj korektiv, jer jako dugo imamo poražavajuće rezultate izlaznosti na izbore.
“Aktivistički sektor u Puli je pokazao da i mali broj ljudi može pokrenuti velike stvari i napraviti promjenu. Ta nezainteresiranost je rezultat sustavnog obeshrabrivanja ljudi da sudjeluju. Pula i Istarski demokratski sabor (IDS) se vole hvaliti participativnošću, ali vidimo da su ti dosezi nikakvi. Kada vidiš da oni od svih građanskih prijedloga ne usvoje nijedan, naravno da ljudi gube povjerenje. Zato nama trebaju pravno-formalne promjene, počevši od Statuta Grada Pule gdje će se unijeti mehanizmi tako da se volja građana ne može ignorirati. Gdje postoji politička volja, postoje i načini kako to ugraditi.”
Jel’ ti se čini da se ljevica budi u Hrvatskoj?
“Da, sa sve većim razočaranjem u ono što nam se nudilo kao novoeuropski san. Vidjet ćemo u kom smjeru će to ići, hoće li svi akteri to shvatiti odgovorno ili će prevladati želja za dominacijom, a ne za sinergijom. Rezultati zeleno-lijeve koalicije su pokazali da prostor za ljevicu postoji. Slušao sam jučer razgovor s momcima iz Možemo, i potpisujem sto posto stvari koje su rekli. Mi imamo dodatne fokuse, ali ne vidim razloge da se na izbore ide odvojeno.”
Marketinški stručnjaci smatraju da je dobro ići odvojeno jer se počne više pričati o tome u medijima. Desnica je jedno vrijeme tako funkcionirala, pa im je rasla popularnost.
“Ne znam, dogovorno se svađati pred biračima je neiskreno i neće imati moju podršku. Zanimljiva perspektiva, ali to nije publicitet koji je poželjan.”
Hoćeš li biti kandidat za gradonačelnika?
“Iskreno, najradije ne bih. Često se šalim da sam vjerojatno jedini potencijalni kandidat za gradonačelnika koji se trudi da ne bude to. Mislim da, ako dođe do potencijalne koalicije s partnerima, što nije isključeno, to postaje šire pitanje. Ta kandidatura ne bi bila motivirana nadom u pobjedu nego dobivanjem prostora.”
Intervjuirao: Branimir Slijepčević
Priredila: Marija Stojadinović