Nakon jučerašnjeg prvog pulskog Hoda za život na redakcijsku adresu zaprimili smo svjedočanstvo o incidentima koji su se odvijali izvan dometa kamera. Verbalno i fizičko nasilje nad stranim sudionicima edukacije završilo je policijskom istragom. Prema svjedočanstvu, među osobama koje su sudjelovale u jednom od incidenata nalazio se i službeni redar angažiran uz povorku Hoda za život, zadužen za održavanje reda i sigurnosti skupa. Agresivnom ponašanju redara svjedočili su jučer na skupu i novinari Radio Rojca.
O ovom se napadu jutros oglasila i policija: “Nakon završetka javnog okupljanja, oko 12.10 sati, u Ulici Sergijevaca, nepoznati muškarci prišli su skupini pretežito stranih državljana te su ih vrijeđali na osnovi spolne orijentacije i tjerali su ih na osnovi nacionalnog podrijetla. Pritom su povukli za kosu jednog njemačkog državljanina, a udaljili su se nakon što im je hrvatski državljanin rekao kako nisu pripadnici niti jedne skupine niti su sudjelovali na prethodno održanim javnim okupljanjima.”
Pismo prenosimo u cijelosti. Identitet autora i izvora poznat je redakciji, a navedeni incident službeno je prijavljen policiji.
Nakon Hoda za život u Puli: Što se zaista dogodilo izvan pozornice ne može stati u priču o „pozitivnoj atmosferi“
Dan nakon prvog Hoda za život u Puli, organizatori su javno poručili da je riječ o skupu obilježenom pozitivnom atmosferom te da se sudionike Hoda pokušava prikazati kao žrtve, no ono što se događalo jučer na ulicama Pule ne može se svesti na fotografije s pozornice, subjektivan broj okupljenih ili izjave organizatora.
Postoje i ljudi koji su jučer u Puli bili izravno uključeni u događanja i čiji su se dan, kretanje gradom i osjećaj sigurnosti promijenili upravo zbog ponašanja pojedinih osoba povezanih s Hodom za život.
Ovaj tekst nastao je na temelju svjedočenja osobe koja je jučer bila prisutna tijekom događanja na strani građana koji su prosvjedovali protiv poruka Hoda za život, a za zaštitu ljudskih prava i prava na slobodu izbora. Zbog zaštite identiteta izvor ne želimo imenovati. Dio događaja o kojima je riječ prijavljen je policiji.
Blokada je bila nenasilna i unaprijed organizirana
Neformalna inicijativa mladih Puležanki i Puležana jučer je organizirala nenasilnu građansku akciju protiv održavanja Hoda za život u Puli. Skupina mladih sjela je na trasu kojom je povorka trebala proći i fizički joj prepriječila put. Namjera nije bila fizički sukob, nego jasna politička i društvena poruka: dio građana Pule ne prihvaća poruke kojima se nastoji utjecati na pravo žena na reproduktivni izbor i želi javno pokazati otpor pokušajima da se osobne odluke i tuđa tijela uređuju prema vrijednostima jedne političke i svjetonazorske skupine. Policija je intervenirala, a povorka je nakon blokade promijenila trasu i prema Forumu nastavila drugim putem. Taj je dio događaja dokumentiran i potvrđen u više medijskih izvještaja.
Na ulicama su se spontano istodobno okupili i drugi građani koji su transparentima iskazivali protivljenje porukama Hoda za život. Tijekom programa na Forumu prosvjednici su koristili i bubnjeve kao oblik javnog izražavanja nezadovoljstva. I sam Hod za život u svom se kasnijem priopćenju pozvao upravo na bubnjanje kao jedan od glavnih elemenata protivljenja njihovom skupu.
Ali – jučerašnji događaj nije završio na transparentima i bubnjevima
U sjeni javnog sukoba oko poruka Hoda dogodilo se nešto ozbiljnije. U Puli se jučer, neplanirano, u isto vrijeme i na istom području, nalazila skupina mladih ljudi koji posljednjih dana sudjeluju u međunarodnom edukativnom programu za mlade koji se održava u Poreču. Za završetak programa predviđen je posjet Puli.
Dvoje mladih sudionika tog programa jučer je doživjelo napade od istih osoba povezanih s Hodom za život. Jedna osoba doživjela je verbalni napad, a druga fizički. Prema svjedočenju izvora, napadi nisu bili posljedica fizičkog sukoba između prosvjednika i sudionika Hoda. Razlog zbog kojeg su te dvije mlade osobe izdvojene bio je njihov LGBTIQ+ identitet.
O motivu tih napada nema potrebe nagađati. Razgovarali smo izravno s osobama koje su ih doživjele. Obje su nam opisale da su bile napadnute i vrijeđane zato što su LGBTIQ+ osobe. U jednom od incidenata upućene su im homofobne uvrede poput „pederčino“, kao i prijetnja „je*at ću te u glavu“.
Možemo se složiti da to nije nesporazum oko političkih stavova. Nije neslaganje oko Hoda za život. Nije pitanje različitog mišljenja, već iskustvo mladih ljudi koji su u Pulu došli kao sudionici međunarodnog programa, a koji su zbog svog LGBTIQ+ identiteta postali meta verbalnog i fizičkog nasilja.
Posebno zabrinjava i činjenica da je među osobama koje su sudjelovale u jednom od tih incidenata bio i redar angažiran uz Hod za život, osoba čija bi uloga trebala biti upravo održavanje reda i sigurnosti tijekom javnog događaja.
Oba su događaja prijavljena policiji.
Dvoje mladih umjesto Pule dobilo četiri sata policijske postaje
Posljedica nije bila samo neugodna scena na ulici. Mladi ljudi koji su u Pulu došli kao dio međunarodnog edukativnog programa nakon događaja su se osjećali nesigurno i uplašeno. Svoj su program morali izmijeniti kako bi izbjegli situacije u kojima bi se ponovno mogli osjećati ugroženo. Umjesto da posljednji dan međunarodnog programa provedu upoznajući Pulu i njezino središte, dvoje mladih završilo je u policijskoj postaji, gdje su približno četiri sata davali iskaze o događajima kojima su bili izloženi.
I ne radi se o pitanju toga sviđa li se nekome nečiji transparent. Nije riječ niti o tome je li nekome smetala buka bubnjeva. Nije riječ ni o tome tko je glasnije izrazio svoje političko neslaganje, već o tome da su se mladi ljudi u jednom europskom gradu našli u situaciji u kojoj su se, prema vlastitim iskazima, osjećali ugroženo zbog pripadnosti LGBTIQ+ zajednici. Stoga je izuzetno važno postaviti jednostavno pitanje: kakvu poruku šaljemo mladim ljudima koji u Pulu dolaze učiti, družiti se i upoznati grad, ako iz njega odlaze s osjećajem da moraju paziti gdje hodaju i s kim će se susresti?
„Sloboda za sve“ ne može biti samo parola
Hod za život u svojoj javnoj komunikaciji govori o zaštiti života, obitelji i pravima ljudi. U jučerašnjim obraćanjima govorilo se i o slobodi. Je li sloboda vrijednost koja vrijedi samo za one koji dijele naše stavove?
Ako se javno govori o slobodi, tada ta sloboda mora uključivati i pravo žene da odlučuje o vlastitoj trudnoći, pravo LGBTIQ+ osobe da se slobodno kreće svojim gradom i pravo svakog građanina da javno izrazi neslaganje s političkim porukama skupa. Može se i dalje ne slagati s transparentom, može se smatrati da je bubnjanje neugodno, može se smatrati da je blokada pogrešan oblik prosvjeda. I ništa od toga ne opravdava vrijeđanje, prijetnje ili fizički napad. Pričamo o granici koja bi trebala biti jasna svima, bez obzira na političko ili vjersko uvjerenje.
Ukoliko govorimo o „pozitivnoj atmosferi“, moramo govoriti o svima koji su jučer bili u Puli
Hod za život u svom je demantiju objavljenom nakon događaja naveo da su sudionici bili izloženi ometanju te da je atmosfera na njihovom skupu bila „radosna“ i „pozitivna“. Organizatori također tvrde da se prosvjednici pokušavaju prikazati kao žrtve. Ali pozitivna atmosfera jedne skupine ne briše iskustvo druge.
Dvjestotinjak ljudi može mirno stajati na Forumu, a da se istodobno jedna mlada LGBTIQ+ osoba nekoliko stotina metara dalje osjeća ugroženo. Obitelj može slušati govor o zaštiti života, dok druga obitelj razmišlja kako objasniti svom djetetu zašto je netko napao osobu zato što je LGBTIQ+. Netko može otići kući zadovoljan održanim skupom, dok netko drugi četiri sata provodi u policijskoj postaji dajući iskaz o napadu. Sve se to dogodilo istoga dana, u istome gradu. Zato priču o jučerašnjem Hodu za život ne bi trebalo završiti na pozornici i službenom priopćenju organizatora.
Pula je grad svih svojih građana
Pula nije prostor rezerviran ni za jednu političku, vjersku ili svjetonazorsku skupinu.U Puli žive žene koje su pobacile. Žene koje će tek odlučivati o trudnoći. Roditelji djece s teškim dijagnozama. LGBTIQ+ osobe. Vjernici. Ateisti. Konzervativci. Ljevičari. Ljudi koji su jučer hodali za život. Ljudi koji su jučer sjedili na cesti. I ljudi koji nisu željeli sudjelovati ni na jednoj strani. Sve osobe imaju pravo biti sigurne na ulicama vlastitog grada.
Posebno je važno da se ne dopusti da se jučerašnji događaji svedu na priču o tome tko je koga glasnije nadglasao ili tko je kome prepriječio put i najvažnije pitanje je zapravo mnogo jednostavnije: Je li svaka osoba jučer u Puli imala pravo biti ono što jest, kretati se gradom bez straha i neslaganje izraziti bez nasilja? Odgovor na to pitanje i dalje mora vrijediti za sve. I za one koji su jučer hodali. I za one koji su ih zaustavljali. I za one koji su samo prolazili. Jer ukoliko sutra na ulici bude vaše dijete, nećete prvo pitati na kojoj je strani bilo.
Pitat ćete JE LI BILO SIGURNO.