Beogradom već skoro dva mjeseca svake subote prosvjeduju (srpski: demonstriraju) građani okupljeni pod vodstvom oporbenih stranaka u ‘Savezu za Srbiju’, u želji da smijene aktualnu vlast, odnosno Aleksandra Vučića i njegovu stranku. Da li će u tome uspjeti, teško je prognozirati, ali ono što sa sigurnošću možemo reći je da niti prosvjednici u glavnom gradu Srbije nisu baš homogeni.
Naime, među jednim od pet milijuna (službeni naziv demonstracija je 1 od 5 miliona) bila je prošle subote i delegacija Radničke fronte iz Hrvatske. Šetajući sa tisućama prosvjednika zahtijevali se da se smjesta obustavi
provođenje političke i policijske represije, hajke i poticanja atmosfere linča, kao i da nadležne institucije započnu s procesuiranjem i kažnjavanjem odgovornih za navodnu krađu izbornih glasova.
Ali dogodilo se i nekoliko incidenata, kao što je primjerice bezuspješan pokušaj organizatora da spriječi pridruživanje ‘Levog bloka’ prosvjednom maršu.
Članovi mladeži ultranacionalističkih organizacija, od kojih mnogi i kao dio službene redarske službe, posebno su se okomili na delegaciju Radničke fronte pristigle iz Hrvatske u ‘znak internacionalističke solidarnosti’ sa progresivnim lijevim snagama koje u prosvjedima sudjeluju upozoravajući da se sistemski problemi kapitalizma na periferiji ne mogu i neće
riješiti prostom zamjenom starih lica novima. Delegaciju RF-a predvodila je
riječka kulturologinja Katarina Peović, inače kandidatkinja za Predsjednicu Hrvatske.
Mladi neofašisti pokušali su spriječiti ljevičare od sudjelovanja u povorci i otvorenim fizičkim nasrtajima, na stotinjak žena i muškaraca svih dobi okupljenih oko ‘Levog bloka’ uspjeli su se oduprijeti napadima. Na ‘ljotićevske pozdrave’ sa spojena tri prsta i povike ‘Ovo je Srbija!’, Peović je uzvratila skandiranjem ‘Hrvatska – Srbija – Revolucija’.
Okupljeni su s razglasa pozivani da potpišu ‘Sporazum sa narodom’, dokument Saveza za Srbiju, i da potpisane primjerke ubacuju u kutije postavljene na nekoliko točaka uzduž rute kojom su građani šetali. Tim dokumentom opozicija garantira da će nastaviti borbu za poštene izbore i slobodne medije, ali da neće učestvovati u izborima koji bi se održavali
pod sadašnjim uvjetima, niti u radu republičke i lokalnih skupština.
Među građanima se moglo čulo različitih mišljenja o prosvjedima. Uz, naravno, prevladavajući motiv rušenja Vučićeve vladavine, dio sumnja da je prosvjed tek krinka za preuzimanje vlasti na nedemokratski način, a ima ih i koji smatraju da je prosvjed zapravo financiran od stranih sila s ciljem da se dokopaju srpskoga teritorija.
Razgovarali smo sa nekolicinom prosvjednika kako bi bolje shvatili smisao i ciljeve ovih uzastopnih okupljanja. Evo što kažu:
Jovanka Jolić, pokret Dostojni Srbije
– Psihologiju mase u Srbiji kontroliše Soroš. Sve što se organizuje na ulici iza toga stoje oni. Ko’ daje novce za ove proteste? Niko, odnosno daju strani faktori. Ova ulica će dovesti Karađorđeviće i stranca i opet nekog ko’ nije Srbin ko’ ne vodi srpsku politiku. Pod srpskom politikom podrazumevam da država Srbija pripada nosećem narodu, a to je srpski narod i svim ostalima koji žive u Srbiji da pod jednakim uslovima stavraju budućnost za svoje
potomstvo i za sebe.
Anđela Milovanović, studentica filozofskoga fakulteta
– Dosta mi je priče koja vlada Srbijom, dosta mi je torture, dosta mi je lažnih obećanja, lažne nade naročito nama mladima koje ubeđuju u jedno, a dešavanja su totalno drugačija. Ne daju nam mogućnost da odlučujemo o svojoj sudbini nego nam kreiraju sudbinu na način koji samo uništava naš život, i život mojih sugrađana. Proizveli su takvo stanje u državi da nikog ne treba ustvari da interesuje ono što mu se dešava, jednostavno žele da svi budemo nezainteresirani kako ne bismo ništa promenili, a itekako ima šta da se menja.
Zoran Minić, Socijaldemokratska unija
– Večeras smo tu zato što nismo samo protiv Srpske napredne stranke Aleksandra Vučića već i protiv Dragana Đilasa i protiv takozvane demokratske opozicije sadašnje koja je i uvela sistem privatnih izvršenja koje uglavnom izbacuju ranjive kategorije lica na ulicu. Tako da smatramo da nije personalna promena zapravo pravo rešenje već smatramo da je potrebna sistemska promena, a to je zaustavljanje privatnih izvršenja momentalno, zaštita radnika na radu koji bukvalno ginu na radnim mestima i bukvalno umiru na skelama i onda ih proglašavaju da su izvršili samoubistva i tako dalje, i tako dalje. Zato smo tu!
Prosvjedi se u Beogradu i cijeloj Srbiji održavaju svake subote od 8. prosinca 2018. godine. Sutra će biti 12 subota za redom kako se građani okupljaju na ulicama.
(za Radio Rojc iz Beograda Dragan Sarapa. Mišljenja i stavovi autora članka ne odražavaju nužno mišljenja i stavove redakcije.)