Povodom obilježavanja Međunarodnog praznika rada, Radio Rojc ugostio je filozofkinju i feministicu Ankicu Čakardić, koja je veliki dio svog profesionalnog i javnog angažmana posvetila upravo pravima radnika.
“Sve velike društvene promjene vezane su uz kontinuitet bunta. Nijedna revolucija nije nastala preko noći, sve su one rezultat mukotrpne radničke borbe u lošim životnim i radnim uvjetima. U svim velikim povijesnim revolucijama, žene su prve izlazile na ulice i zahtijevale prava i egzistencijalni minimum — hranu, i tada im se pridružuju radnici, dakle muški drugovi i svi zajedno stupaju kako bi se borili za društvene promjene.”
Jedna od žena čiji rad i zalaganje posebno ističe je Rosa Luxemburg, koju smatra jednom od najvažnijih političarki i revolucionarki Druge internacionale.
“Važna je zato što je u kratko vrijeme nametnula beskompromisno i oštro ključne probleme svakodnevice. Njeno zalaganje za teme oslobađanja i emancipacije radništva, njena antifašistička borba, doprinos kritici Prvog svjetskog rata neke su od tema koje su nam i danas važne. Sve ove marginalne teme poput Rose, Osmog marta, Prvog maja koje su nam promijenile život, treba spominjati da se ne bismo našli u situaciji da ponovo vodimo već izborene bitke, i to kao ih vodimo prvi put.”
Ona podsjeća na činjenicu da društvene promjene ne nastaju mirnim putem, već su rezultat neumoljivog skretanja pažnje od strane običnog čovjeka.
“Liberalna mainstream povijest prava nam poručuje da je nacionalna politička zajednica tobože stekla dovoljno zrelosti da u jednom trenutku ustupi materijalna i socijalna prava građanima, ali taj pritisak u pravni establišment dolazi iz protesta, s margina. Promjene ne nastaju mirnim putem, mi ne sjednemo za stol i mirno razgovaramo o promjenama, nego unatoč postojećim zakonima, kršimo ih i širimo na ona polja koja zakonom nisu obuhvaćena.”
Čakardić podsjeća da kapitalizam proživljava drugu krizu u deset godina, te da nas čeka svjetlija budućnost baš zato što se svijet kakav poznajemo trenutno raspada.
“Napadaju „nas” da smo jugonostalgični i da zaboravljamo mračne dijelove tih vremena, ali treba isticati da postoje dobri političko-ekonomski mehanizmi koji su se razvijali u Jugoslaviji i koje i danas treba razvijati. To ne znači prepisivati povijest, nego iscrpljivati iznova provjereno uspješne mehanizme, oblike djelovanja, npr. samoupravljanje i tako bildati budućnost. To je bolje nego svojatati, na primjer, nordijske modele. Na ovaj dan, važno je insistirati na pozitivnoj poruci socijalističkog pokliča i podržati sve one koji u javnom prostoru mukotrpno grade neki pokret koji je osjetljiv na tu problematiku”, poručuje naša sugovornica.
Pripremila Marija Stojadinović