Kriza uzrokovana korona virusom promijenila je način djelovanja organizacija civilnog društva koje odgovaraju na potrebe velikog broja korisnika u lokalnoj zajednici. Veliki rezovi u financijskim davanjima na svim razinama i obustava natječaja destabilizirale su rad udruga i ugrozile opću stabilnost civilnog društva. O tome kako organizacije civilnog društva danas djeluju kako bi ostale u kontaktu s korisnicima i potrebama u zajednici, govori nam Zuzana Hoti Radolović, tajnica Društva osoba s tjelesnim invaliditetom Pula.
“Imamo 339 članova društva, od kojih je većina – osim što su osobe sa invaliditetom – starije i nemoćne osobe. Prosjek godina članova je oko 65, tako da su oni u dvostrukom riziku – i kao osobe sa invaliditetom i kao starije osobe. Većina članova žive u obiteljima, ali ima i staračkih domaćinstava, u kojima su osobe prepuštene same sebi.”
Kako navodi, za njih je usluga dostave hrane i lijekova omogućena zahvaljujući Crvenom križu.
“No, ne završava se na tome. Ortopedska pomagala se kvare, ona ne poznaju vrijeme virusa, pa ih je potrebno popraviti, i to su usluge koje pokušavamo omogućiti s minimumom socijalnih kontakata. Također imamo i 8 korisnika osobne asistencije, koji su u potpunosti ovisni o pomoći. Naši asistenti nastavili su raditi i moram im se zahvaliti na razumijevanju i odgovornosti, jer su svoje kontakte sveli na neophodne kako bi zaštitili korisnike.”
Zuzana naglašava da život nije stao, te da pokušavaju održati kontakt sa svojim korisnicima.
“Pošto su naši članovi uglavnom starije životne dobi, samo 30 posto njih ima mail adresu i koristi se modernim tehnologijama, što je jako mali broj. Oni su u tom segmentu jako zakinuti, čak i za taj virtualni kontakt, te pokušavamo održavati komunikaciju putem telefona i stvoriti bar privid normalnosti.”
Dodaje da je članovima Društva najteže palo komuniciranje s liječnicima preko telefona.
“To je slučaj pogotovo kod dugogodišnjih pacijenata, koji sada više ne mogu ići na kontrole. Zaboravili smo na tekuća stanja u kojima se ljudi nalaze, i to će biti jedan od problema kad zdravstveni sustav bude počeo normalno funkcionirati.”
Kao ozbiljan problem navodi i osjećaj usamljenosti koji korisnici općenito imaju, ali koji je pojačan trenutnom situacijom u svijetu.
“Navikli su da im bar neko dođe u posjet, fizioterapeut, kućna njega, a sad su i institucije zatvorene. Mislim da će nakon svega ovoga ljudi biti dosta promijenjeni, zato se trudimo da našim korisnicima pružimo psihosocijalnu podršku, a ona će biti potrebna i kad sve ovo prođe.”
Kako je Vlada RH sve javne pozive stavila na čekanje, udruge koje se financiraju temeljem javnih poziva trenutno nemaju nikakve izvore financiranja.
“Imamo program vezano za osobne asistente preko Ministarstva demografije, ovo drugo je sve stornirano. Nije samo problem zaposlenih, već i tekućih troškova koji se redovito moraju podmirivati. Kao da smo nevidljivi, cijeli civilni sektor” naglašava naša sugovornica.
Zuzana naglašava da je 26 tisuća ljudi zaposleno u civilnom sektoru o kojem trenutno nitko ne brine.
“Nije upitan opstanak udruge, upitno je tko će za vrijeme krize pružati ove usluge na koje se država oslanja u velikoj mjeri na svim razinama. Nema nikakvih strategija. Ipak, moja savjest mi ne bi dozvolila da sve ovo ostavim”, završava naša sugovornica.
Pripremile: Marija Stojadinović i Mirjana Radulović