U Dnevnom boravku Rojca prošlog petka otvorena je izložba umjetničkog kolektiva i punk rock benda Crass. Izložbu je otvorio Penny Rimabud – pisac, pjesnik, filozof, slikar, glazbenik i aktivist, član grupe EXIT i Ceres Confusion, suosnivač Stonehenge free festivala te suosnivač anarhističkog punk benda Crass. Odmah nakon otvorenja izložbe uslijedio je razgovor s Penny Rimbaudom kojeg je moderirala pulska umjetnica Iva Horvat. Sama izložba prikazuje slobodno eksperimentiranje kolaža, grafika, xerox arta (fotokopija), riječi, poezije, vinila, knjiga, filma i videa umjetničkog kolektiva Crass. Postav izložbe potpisuju Denis Sardoz i Marko Vojnić.
U dvosatnom razgovoru, Penny Rimbaud dotaknuo se svih bitnijih trenutaka koji su obilježili njegov život i karijeru, od samog djetinjstva i odrastanja u poratnom domu s majkom i ocem do njegovog angažmana u Stonehenge free festivalu, smrti bliskog prijatelja Wally Hopea, zatim početaka Dial Housea, o Crassu, anarho-punk pokretu, kao i njegovi osvrti na koncepte rata, nasilja, feminizma, rase, ega i zen budizma koji čine srž njegovog stvaralaštva.
Crass, kao umjetnički kolektiv i punk rock bend, nastao je 1977. godine u Velikoj Britaniji i promovirao je anarhizam kao političku ideologiju, način života i pokret otpora, popularizirao anarho-punk zagovarajući izravnu akciju, prava životinja, feminizam, antifašizam i ekologiju te zagovarao DIY etički pristup u svojim albumima. Sa svojim djelovanjem prestaju 1984. godine. O tih sedam burnih godina svog života Penny ima mnogo toga za reći, iako nerado o tome govori. Biti u Crassu nije bilo samo pitanje pripadanja kolektivu, odbacivanja individualnosti ”unutar nečeg što ima tako snažan identitet” i pripadanju bendu kao ”zajedničkom dobru”, već i način života: ”Crass je bio način života. Nismo bili ništa drugačiji kada bi bili na turneji ili kod kuće”.
U svojim poimanjima i razlikovanju osjećaja pripadanja kolektivu od individualnosti, Penny prepričava anegdotu iz Meksika koja se dogodila 40 godina nakon raspada benda: ”U Meksiku sam održao razgovor od četiri sata učinkovito svjestan činjenice da ja nisam Penny Rimbaud iz Crassa, što je bilo pred 40 godina. Stoga je razgovor započeo tako što sam ja rekao da je to smiješno, da ja nisam Penny Rimbaud iz Crassa, to je bilo pred 40 godina! I onda sam pomislio, pa zapravo ja nisam ni Penny Rimbaud! Tko je kvragu Penny Rimbaud? Samo ideja? Samo invencija? Da li on ima stav? Ne, nema! On zapravo nema ništa za reći! Štogod da je duboko unutar mene, u mom srcu, ima mnogo toga višeg za reći!” A što onaj Penny koji dolazi iz dubine njegove duše ima još za reći poslušajte u snimci.
Foto: Debora Lucchetti
Pripremila: Andrea Budić