„Naša ideja bila je šarolikost i raznolikost udruga prenijeti na zidove zgrade. Dotadašnji izgled unutrašnjih zidova, zelena uljena boja i bijela nikako nisu oslikavala živost koja se događala unutar Rojca“. Tako govori Ivan Klepac, prisjećajući se početaka umjetničke radionice Krojcberg, sada već davne 2003. godine. Te godine su Klepac i prijatelj arhitekt i umjetnik opće prakse Slave Lukarov iz zagrebačke udruge Otompotom došli na ideju o osmišljavanju likovne radionice koja će, kako se kasnije pokazalo, promijeniti lice Društvenog centra Rojca. Pozvali su dvadesetak prijatelja i kolega koji su u Pulu došli svatko sa svojom vizijom oslikavanja zidova. U Puli ih je čekao treći ortak Dejan Gotal iz udruge Distorzija, gdje je i bila baza radionice. Prve godine, s minimalnim budžetom i doniranom bojom oslikali su treći kat, sljedeće godine stepenište, a godinu kasnije četvrti kat sjevernog krila.
„U načelu, mi smo Rojc vidjeli kao grad, s ulicama i trgovima gdje se ljudi susreću, razgovaraju, izmjenjuju ideje. Jer zajednički prostori su nužni kako bi se uspostavila komunikacija između ljudi koji se bave toliko različitim aktivnostima, a opet dijele isti krov, isti dom,“ kaže Klepac. Tako se naziv radionice oslanja na ideju o zgradi kao gradu. Naime, dobila je ime po poznatom, nekad boemskom a danas turističkom berlinskom kvartu Kreuzberg. Njegovo šarenilo grafita i murala te snaga grada bila je nit vodilja našim autorima, a u ime kvarta zgodno se uglavilo i ime Rojc.
„Dolazili smo svake godine. Pojedinih godina, čak po dva puta. Nakon prvih godina ljudi u Rojcu su već počeli pitati kad će sljedeća radionica, kad će biti oslikan zid ispred njihove udruge. To je također vrlo bitan dio priče o Krojcbergu. Upoznavanje i povezivanje umjetnika koji su dolazili na radionicu i stanovnika Rojca. Mogu slobodno reći da su se tijekom ovih deset godina izrodile jako zanimljive suradnje i naravno, prijateljstvo nas kao organizatora i stvaraoca s Rojčanima i Pulom,“ nastavlja Klepac.
Kroz radionicu je prošlo osamdesetak umjetnika iz cijele Hrvatske i inozemstva. Premda „utroba“ Rojca još nije u potpunosti oslikana, rezultat je u konačnici jedan nepretenciozan, ali jedinstven muzej ulične umjetnosti. Nažalost, nedovoljno valoriziran, reklamiran, što bi se reklo, brendiran. A možda je i u tome njegova čar: dopustiti posjetitelju zgrade da sam istražuje, uroni u šarolikost i naboj slika. Klepac zaključuje: „Ne mogu reći da je naša misija zaokružena jer jednostavno nismo oslikali Rojc do kraja. Volio bih da nastavimo s radionicom. Razlog je taj i što su neke slike uništene ili su jednostavno propale. Ali tako je to u uličnoj umjetnosti. Ništa nije vječno.“ U međuvremenu, pojedini zidovi Rojca oslikani su samoinicijativno, a upravo u ovoj godini svjedočimo nastanku novih murala u izvedbi Gradske radionice iz Pule i drugih umjetnika.
Može se slobodno utvrditi da je u deset godina trajanja likovna radionica Krojcberg promijenila lice Rojca i dala mu identitet koji mu priliči. Ostaje žal što murali nastali na Krojcbergu nisu oslikani na boljoj i pripremljenijoj podlozi, unatoč trudu i tadašnjih kućnih majstora. Na ovome mjestu ne smijemo zaboraviti doprinos koji je dao tadašnji šef kućnih majstora, nezaboravni Bato Praštalo i tadašnji pročelnik za kulturu Grada Pule Eros Čakić. Valja imati na umu i da je zgrada DC Rojca izgrađena kao K.u.K. Marine Maschinenschule,. dakle, pomorska i strojarska škola za carsku mornaricu prije 150 godina. Njegovi vanjski, ali i unutrašnji zidovi stoga vape za dubokom i temeljitom obnovom. No, možda je baš čar ove zgrade da ništa nije savršeno izvedeno jer savršenstvo je ionako precijenjeno.
Ipak, možda nedostaje jedan vodič po katovima, s imenima umjetnika, ili brošura koja će biti vodič kroz ovaj nepretenciozan i jedinstven muzej ulične umjetnosti. Ali, otompotom.
Dejan Štifanić
Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Saveza udruga Rojca.
Vrijednost projekta: 2.372,125,89 kuna / 2.016.306,90 kuna sufinancirano je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.
