Prva polovica 2020. godine obilježena je društvenom paralizom koju su prouzrokovale restriktivne mjere donesene protiv širenja virusa COVID-19. U poprilično složenoj situaciji, u trenutku kada su razne društvene institucije “zamrznule” svoj rad i kada su dotadašnji ustaljeni odnosi i prakse u gotovo svim sferama društva kapitulirali pred naletom pandemije, polje kulture je primilo teške udarce, kako u obliku naglih najava o stopiranju financiranja i predviđanja nesigurne budućnosti, tako i zbog nemogućnosti odvijanja i razvijanja regularnog programa i aktivnosti.
No, upravo je polje kulture, usprkos teškoćama i barijerama, u kontekstu opće karantene, predstavljalo jednu od rijetkih svijetlih točaka ili, drugim riječima, otvorenih prozora za mnoge ljude zatvorene unutar svoja četiri zida. Mnoštvo je akterica i aktera, kulturnih radnica i radnika, umjetnica i umjetnika, udruga i umjetničkih organizacija u virtualnoj sferi prepoznalo mogućnost djelovanja, interakcije i (re)prezentacije vlastitoga rada. Naravno, taj je proces prilagođavanja neočekivanim promjenama u uvjetima produkcije i kulturno-umjetničkoga rada uopće zahtijevao i redefiniranje forme i kulturnih praksi, preoblikovanje programa i načina rada. Naime, rigorozne antikorona mjere onemogućile su neposrednost i kontakt, ukratko – redimenzionirale su specifično “iskustvo” kulture te su privremeno odgodile doživljaj “na licu mjesta”. Društvene mreže i razne web platforme zamijenile su fizičke prostore, otvorile nove/stare kanale diseminacije kulturnoga sadržaja: mnoge su kulturne aktivnosti, iako posredovane i (re)definirane okvirima, ograničenjima i mogućnostima virtualne sfere, tako mogle “preživjeti” u općoj društvenoj blokadi, biti vidljive, prisutne i dostupne.
Ovi su neočekivani procesi i društveni potresi zahvatili i djelovanje Društvenog centra Rojc. Naviknuto na otvorenost i socijalnu dinamiku, neposredne susrete i cirkulaciju različitih ljudi i ideja, šaroliko je društvo Rojca reagiralo na zbivanja u širem kontekstu prilagođavanjem velikog broja aktivnosti i programa novim uvjetima. I u Rojcu su mnoge udruge, akterice i akteri preusmjerili svoj rad prema virtualnom prostoru: online model djelovanja i funkcioniranja programa postao je tako modus operandi koji je raznim udrugama omogućio nastavak provođenja redovnih aktivnosti, ali i produktivna opcija osmišljavanja novih formi i koncepata. Klub Kotač je u periodu opće karantene bio jedan od aktivnijih punktova Rojca. Ekipa iz Udruge Seasplash je pripremila Kotač TV, koji je definiran kao “streaming platforma za razvoj nezavisne alternativne scene”. Pored dva glazbena programa (Corona Room i Stage Up!), pažnju je privukao program Nezavisni film koji je publici predstavljao razne filmove popraćene razgovorima s autorima. Kotač TV donio je i brojne intervjue s aktericama i akterima alternativne i glazbene scene, te emisiju Četvrtkom u 21 Igora Šaponje koja se bavi istarskom suvremenom poviješću.
Virtualno je okruženje poslužilo i kao poligon za održavanje radionica. Tako je, primjerice, Udruga Metamedij organizirala online radionicu Remade in Rojc: Ableton Live X, posvećenu obradi i produkciji glazbe, dok je Savez udruga Rojc organizirao besplatnu online radionicu Kako osigurati kvalitetno funkcioniranje udruge, namijenjenu članicama i članovima udruga. I Dnevni boravak je svoje aktivnosti prilagodio novim uvjetima, usmjerivši se prema online načinu rada, ali i prema radijskom eteru. U tom je pogledu, u kontekstu fizičke odsječenosti zgrade od svojih stanovnika i ostatka društva, Radio Rojc redefinirao svoj način rada uvođenjem koncepta Radio od kuće: iz jedanaest kuća, na šest jezika, svakodnevne su radijske emisije smanjile privremenu distancu između Rojca i društvenog okruženja. Pored stalne veze s redovnim korisnicima, posjetiteljima i slušateljima koju je održavala ekipa radija, Anita Buhin je sa svojom Čajankom u trideset dana posjetila pet kontinenata i razgovarala s ljudima iz 25 država, omogućivši tako interakciju užeg i šireg konteksta, čime je Rojc – putem radijskog etera – postao točka susreta i razmjene različitih iskustava i dojmova uslijed korona-krize, koja – unatoč zahtjevima i ograničenjima – nije zaustavila rad Društvenog centra.
Eric Ušić
Sadržaj teksta isključiva je odgovornost Saveza udruga Rojca.
Vrijednost projekta: 2.372,125,89 kuna / 2.016.306,90 kuna sufinancirano je sredstvima Europske unije iz Europskog socijalnog fonda.
