Jedanaesti rujna, datum koji nam se javlja i kao 9/11 kako ga pišu u SAD-u, nazvan je pravim početkom 21.stoljeća. Prije točno 19 godina izveden je niz napada velikim putničkim avonima od kojih su najpoznatiji na popularne Blizance, tada možda i najviše zgrade na svijetu u gradu New Yorku. Žrtava je bilo jako mnogo, uz putnike četiriju aviona i mnogo ljudi, ukupno oko 3000 mrtvih i preko 25000 povrijeđenih. Za napade je službeno optužena Al Qaeda, njen vođa Osama Bin Laden postao je učas najpoznatija osoba na svijetu, ubijen je od američkih vojnika deset godina kasnije, 2011 u Pakistanu.
Korištenje aviona i to putničkih za napad na tako ogromne zgrade u jednom od najpoznatijih grada na svijetu, uz mnoštvo mrtvih, šokiralo je svijet. Svatko od nas starijih sjeća se trenutka kada je čuo za udar aviona u Blizance. No prošlo je skoro dva desetljeća, nitko maloljetan se ne sjeća toga dana, vrijeme neumitno ide. Ide vrijeme ali idu i posljedice napada toga dana. Pojmovi poput Odjel Domovinske sigurnosti, zakon naziva Domoljubni čin, izraz Rat protiv Terorizma, te zatim Guantanamo, ušli su u medije na velika vrata, znači u naše domove, u naše glave. Zvučalo bi kao neka distopijska knjiga poput 1984 da nije istina.
Biti musliman od toga dana nije bilo lako u zapadnome svijetu, u medijima su se učestalo počele javljati vijesti gdje bi u istoj rečenici bio islam ili musliman s riječi terorizam. Jedna je svjetska religija preko noći proglašena neprijateljskom. Nepunih mjesec dana nakon napada ogromna vojna sila predvođena SAD-om i Velikom Britanijom krenula je na Afganistan, čime je otpočeo rat tamo za kojeg se smatra da je završen 2014. Početne operacije nazvane su Operacija Vječna Sloboda, što nije loše za podsjetiti se i razmisliti nad nazivima velikih vojnih operacija. Pogotovo kada ih ne odobre Ujedinjeni Narodi ili to odobrenje stigne nakon napada.
Ovo je površna slika jednoga prelomnog svjetskog događaja. Ljudska prava se nikada do tada u cijelom takozvanom razvijenom svijetu nisu tako odjednom i lako ograničila. Putovanje avionima postalo je dugotrajnije a pojam sigurnost stigao nam je kao najvažniji, presudan i vrijedan svake cijene. Pojam terorist koji smo do tada poznavali izdaleka, pokucao nam je u liku Osame Bin Ladena na vrata spavaće sobe i nije iz nje izašao. Strah od terorizma postala je sastavni dio naših života. Naših ovdje znači života u razvijenim demokratskim zemljama, bogatijem dijelu svijeta, preciznije. Strah onih u druge dvije trećine svijeta ionako nas nikada i nije naročito zanimao.
Ono što je kristalno jasno da su napadi 11. rujna akt čistog nasilja za svaku osudu, bez diskusije. Ništa dobroga niti može niti treba biti povezano s ubijanjem ljudi, iz čista mira, nasumično, masovno. Ono što je manje jasno je tko je imao najviše koristi od tih napada? Koja je točno korist od trinaestogodišnjeg rata u Afganistanu, izravne i trenutne posljedice tih napada? Enormna i laka povećanja vojnih proračuna nakon napada 11 rujna te isto tako enormna ovlaštenja za praćenje građana – kako točno ona doprinose blagostanju ljudi na ovoj planeti?
Ima mnogo još pitanja, trebamo se njima baviti samo ako nas zanima što nam se dešava i što će nam se dešavati. Ako su napadi 11. rujna stvarno označili početak ovoga vijeka onda ih moramo detaljno istraživati, stalno, neovisno, na različite načine i propitivati svaki korak. U tome će nam podjednako pomoći službeni izvještaji, holivudski filmovi kao i glupe teorije zavjera. Istina je, kao i uvijek, negdje drugdje.
Goran Božičević
Photo by Aidan Bartos on Unsplash