Potlaćeni! Ne plaćamo! i Poola na Nestvrstanima u 79. Prostoru
Gotovo 50 godina od praizvedbe predstave Sottto paga! Non si paga! ( Non si paga! Non si paga), Darija Foa, Franke Rame i jacopa Foa, u Istarskom narodnom kazalištu adaptirao je i postavio redatelj Patrik Lazić. Dio predstave s tekstom koji je za svoj Collettivo teatrale La Comune napisao Dario Fo, na čakavicu je preveo već ugrani dvojaca Bančić – Roša, koji su preveli i zbirku kratkih monologa, Mistero Buffo, inače najdugovječniju predstavu INK-a.
Patrik Lazić kaže da je tekst Sotto paga! Non si paga! već dugo u ladici INK-a, odnosno da su za njega davno plaćena autorska prava, no čekao se pravi trenutak. Slijedeći Foa koji je uvijek ohrabrivao redatelje da tekst aktualiziraju i postavljaju u kontekst vremena i Lazić je pristupio tekstu iz vlastite perspektive u zajedničkoj nam sadašnjosti, doduše koketirajući s komedijom koja nas podsjeća prije na talijansku, pa čak i srpsku, no na onu češću na daskama hrvatskih kazališta.
Glumci, Marijana Peršić, Aleksandar Bančić, Nika Ivančić, Valter Roša i Luka Mihovilović, svojevrsna kućna glumačka trupa INK-a, posvećeno su iznijeli Foov tekst na scenu, pozamašno potpomognuti hitovima KUD Idijota kojima se dvosatna predstava nametljivo smješta u Pulu, pulske ulice, pulske tvornice i pulsku stvarnost.
79. Prostor donosi i kratak razgovor s Bodom Korsigom čija je Living Memory izložba početkom lipnja postavljena u pulskoj galeriji Poola. Inače skloniji višemetarskim formatima, ovdje donosi manje radove, koje odmaknute od zidne i obojanim pozadinama gura prema promatraču i središtu galerije, ostavljajući njihove sjene za njima. Ovog njemačkog skulptora, restauratora kamena, video umjetnika i scenografa, posljednje desetljeće zaokuplja tema modeliranja ljudskog ponašanja u ekstremnim uvjetima kao što su strah, nasilje, pritisak ili smrt: “Posebno me intrigiraju neurološki i kognitivni procesi koje je teško čisto znanstveno zabilježiti te želim izazvati novi oblik percepcije tih procesa na sučelju biološke determiniranosti i ljudske svijesti. Zanima me stvaranje novog slikovnog jezika kao izraza moždanih funkcija i ljudske svjesnosti i pritom koristim biološko tijelo, metafizičke simbole i kristalizaciju izgovorene riječi.”
Upravo je galerija Poola na 4. umjetničkom sajmu Nesvrstani u zagrebačkoj Laubi proglašena najboljom. Za Prostor je govorio i Tomislav Kličko, galerist, kolecionar i pokrovitelj hrvatskih umjetnika, ujedno domaćin i organizator Nesvrstanih, koji je Bojanu Šumonji za njegovu galeriju Poola i biranu “ergelu” umjetnika koji su ondje izlagali dodijelio Laubino Crno drvo za 2021. godinu, koje su prijašnjih godina primile galerija Beck i galerija Kranjčar.
Glazbom smo putovali u Benin, bendom Orchestre Poly-Rythmo de Cotonou čiji su albumi ponovno objavljeni u diskografskoj kući Analog Africa te uz novi album Mother Nature, Angélique Kidjo, kantautorice, glumice i aktivistice. Pa preko velike bare u Mississippi do Mississippi Johna Hurta pa još dalje u vrijeme, a li natrag u Europu, do Bachovog dijaloga, inače ne pisanih za blok flautu i baroknu lutnju koje ovdje sviraju Dorothee Oberlinger i Edin Karamazov.
I u ovoj, kao i u prethodnoj slušali smo pjesme Davida Bowieja s albuma Heroes Expanded koje je snimio talijanski trubač Paolo Fresu sa svojim jazz kvintetom, a ubacio se tu i The Clash, odnosno njihov Bankrobber i to zočno usred razgovora o predstavi Potplaćeni! Ne plaćamo!
Glazbu Prostora za slušatelje Radio Rojca pomno odabire Igor Dražić.
Nevena Trgovčić