“Važan je Rojc, ali vratit ću se unazad, imam prizor od prije otprilike 12,13 godina kad su se dodjeljivali prostori u Rojcu, ljudi tada nisu imali povjerenje u ovaj prostor. Nije se tada moglo proći kroz Rojc i postojala je fama oko toga da bi nešto moglo nestati, primjerice iz ateljea”, govori mi Denis Sardoz. Pulski umjetnik, grafičar i slikar te voditelj grafičkog odjela Škole primijenjenih umjetnosti i dizajna u Puli. Denis je, kao član HDLU-a jedan od onih koji su imali priliku gledati kako se DC Rojc od zapuštenog bivšeg vojnog objekta pretvara u ovo što je danas.
“Ovo sad rezultat je zajednice”, nastavlja. “Kad sam ja ušao u svoj prostor, u atelje, u njemu nije bilo prozora ni vrata, smeća je bilo do koljena, čisteći staru boju dostrugao sam do austrougarskog sloja. Trebalo mi je godinu dana sređivanja. Kad se Rojc počeo pretvarati u ovo što je danas, zagolicao je maštu mnogih. Danas mi je užitak ući u ovu zgradu, čuješ djecu, vidiš mažoretkinje koje plešu, big bend koji svira. Sve moguće aktivnosti, inkubator je to svega dobroga u gradu i to sve bez želje da se getoizira. Putovao sam Europom kao student, vidio skvotove u Nizozemskoj, Italiji, Švicarskoj, mjesta slična Rojcu ali s drukčijim pozadinama. Ova zgrada, ovo mjesto ima društvenu pozadinu a konzumira ga najšira zajednica, od djece do umirovljenika. To je najveće bogatstvo Rojca. Dnevni boravak prvi je veliki iskorak Rojca, koji je svima na raspolaganju, od edukacija preko izložbi do promocija. I mi smo vrata svoga ateljea otvorili, naši zidovi nisu neprobojni, dostupni su svima. Kad već govorimo o zidovima, prisjećam se Krojcberga, projekta kroz koji su umjetnici ne samo iz Hrvatske, poklanjali svoja djela Rojcu, oslikavajući zidove. Žalosti me vidjeti danas da su neki od tih radova oštećeni, neki su potpuno nestali. Ta destrukcija je zapravo kreativna nemoć ali nas i dovodi do temeljnog pitanja i stava o poštovanju”, završava svoju misao Denis Sardoz.
Nakon razgovora vraća se svom svakodnevnom poslu profesora i mentora novim generacijama umjetnika. Među njima možda ima i onih koji će svoju buduću umjetničku karijeru graditi među zidovima Rojca, doći do još jednog neotkrivenog austrougarskog sloja boje i nastaviti graditi Rojc.
Napisala: Gabrijela Galant Jelenić